Dadaizam nam pokazuje da umjetnost ne mora slijediti akademska pravila, težiti ljepoti niti nastajati uz savršeno ovladanu tehniku. Možemo krenuti od slučajnosti, apsurda, provokacije ili običnog predmeta te ga novim kontekstom pretvoriti u umjetničku izjavu.
Svi smo se našli pred praznim papirom i pomislili da nemamo dovoljno dobru ideju ili vještinu. Upravo tu dadaizam postaje koristan: umjesto da čekamo inspiraciju, možemo rezati, lijepiti, premještati, kombinirati nespojivo i dopustiti pogrešci da promijeni smjer rada.
Pokret je nastao u Zürichu tijekom Prvog svjetskog rata kao reakcija na rat, društvene vrijednosti i vjeru u racionalni poredak. Dadaisti su zato prihvatili spontanost, humor, besmisao i pobunu protiv ustaljenih definicija umjetnosti. U nastavku donosimo savjete i postupke kojima možemo stvarati slobodnije i hrabrije.
Key takeaways
- Ideja ispred savršene izvedbe
- Slučajnost kao kreativni alat
- Kolaž spaja nespojive elemente
- Pogreška postaje dio djela
- Poruka može biti provokativna
Dadaizam počinje rušenjem očekivanja
Ne trebamo pokušavati napraviti „lijepu” sliku. Prije početka možemo odabrati jedno pravilo koje ćemo namjerno prekršiti: zanemariti perspektivu, spojiti tekst i crtež, okrenuti motiv naopako ili koristiti materijal koji inače ne povezujemo sa slikanjem.
Dadaistički umjetnici propitivali su logiku, red i tradicionalnu predodžbu umjetničkog umijeća. Marcel Duchamp otišao je korak dalje izborom industrijski proizvedenih predmeta koje je proglasio umjetničkim djelima, odnosno readymadeovima. Time je naglasak premjestio s ručne izrade na ideju i odluku autora.
Kako je nastao naziv?
Podrijetlo riječi „dada” nije potpuno razjašnjeno, što savršeno odgovara pokretu koji je prihvaćao proturječje i besmisao. Postoje različite priče, uključujući onu prema kojoj riječ na francuskom označava dječjeg drvenog konjića.
Koristimo slučajnost umjesto kontrole
Možemo izrezati riječi iz novina, staviti ih u vrećicu i izvlačiti nasumičnim redoslijedom. Isti princip primjenjujemo na boje, oblike i motive: bacanjem kocke odlučujemo koji ćemo materijal uzeti ili zatvorenih očiju biramo sljedeći komad kolaža.
Cilj nije potpuno isključiti odluke, nego dopustiti neplaniranom rezultatu da nas odvede prema ideji koju svjesno ne bismo izabrali. Dadaisti su slučajnost, improvizaciju i nezgodu koristili kao otpor pretjeranoj racionalnosti.
Spajamo tehnike i svakodnevne materijale
Dadaizam nije jedna prepoznatljiva tehnika. Možemo povezati slikanje, kolaž, fotografiju, tipografiju, pronađene predmete i kratke tekstove. Najzanimljivije rezultate često dobivamo kada sukobimo materijale koji naizgled ne pripadaju istoj priči.
| Tehnika | Što možemo upotrijebiti | Kreativni cilj |
|---|---|---|
| Kolaž | Novine, ambalažu i stare knjige | Stvoriti neočekivanu kompoziciju |
| Fotomontaža | Fotografije, portrete i oglase | Kritizirati društvo ili medije |
| Readymade | Svakodnevni uporabni predmet | Promijeniti značenje kontekstom |
| Asembliranje | Žicu, drvo, tkaninu i metal | Izgraditi hibridni objekt |
| Slučajni crtež | Boju, tintu ili ugljen | Smanjiti svjesnu kontrolu |
Kolaž, fotomontaža i asembliranje imali su važnu ulogu u dadaističkom eksperimentiranju, dok je fotomontaža osobito služila za izražavanje političke i društvene kritike.
Pretvaramo poruku u vizualni sudar
Dadaističko djelo može početi pitanjem: što nas ljuti, zbunjuje ili nasmijava? Zatim poruku povezujemo s neočekivanim vizualom. Oglas za luksuz možemo kombinirati s otpadom, portretu dodati mehaničke dijelove ili ozbiljnu rečenicu staviti uz namjerno djetinjast crtež.
Ne trebamo publici sve objasniti. Dovoljno je stvoriti napetost između elemenata i ostaviti prostor za reakciju. Umjetnost tada ne služi samo ukrašavanju prostora, nego postaje način propitivanja navika, autoriteta i vrijednosti.
Dadaizam izvan galerije
Istu logiku danas možemo primijeniti na plakate, fotografije, videozapise i digitalne kolaže. Kada postojeći sadržaj preoblikujemo ironijom, apsurdom ili neočekivanim spojem, stvaramo suvremenu verziju dadaističkog eksperimenta.
Dovršavamo djelo bez popravljanja pogrešaka
Kada završimo prvi sloj, zastanimo prije popravljanja. Mrlja, poderani rub ili krivo zalijepljena fotografija mogu postati najzanimljiviji dio rada. Umjesto pitanja „Je li ovo dovoljno dobro?”, pitajmo se „Izaziva li ovo reakciju i prenosi li ideju?”.
Možemo napraviti seriju od tri rada prema istom pravilu slučajnosti. Tako ćemo lakše prepoznati koje kombinacije djeluju, a da pritom ne ugušimo spontanost.
Zaključak
Dadaizam nas oslobađa uvjerenja da za stvaranje moramo imati savršen plan, skupu opremu ili besprijekornu tehniku. Kada prihvatimo slučajnost, kolaž, pronađene predmete i provokativne poruke, slikanje postaje istraživanje, a ne test sposobnosti.
U tom procesu možemo upoznati i estetiku ružnoće, pristup koji odbacuje uglađenost kako bi naglasio nelagodu, ironiju ili društvenu kritiku. Najvažnije je početi, dopustiti radu da nas iznenadi i svjesno pretvoriti kršenje pravila u vlastiti umjetnički jezik.