Malo je reći da je umjetna inteligencija ušla na velika vrata. Točnije, provalila. Jer dok smo slušali neke stručnjake i analitičare kako AI neće biti raširen sljedećih 10 godina, ChatGPT i ostali slični modeli napravili su pravu revoluciju u poimanju naše digitalne stvarnosti. Oni koji prate tehnologiju znaju da se stvari nisu razvijale preko noći, ali mainstream proboj umjetne inteligencije bio je poprilično nagao. Umjetnost nije ostala „zakinuta“. Pomalo paradoksalno, AI odjednom ulazi u područje u kojem bi ga najmanje očekivali. Odjednom, generiranje slika i ilustracija je jednostavno upisivanje teksta, a ne sati i sati provedeni za papirom ili platnom. Što možemo očekivati od umjetne inteligencije u umjetnosti i trebamo li biti zabrinuti?
Svemogući AI
Nove mogućnosti koje donose AI alati naizgled nemaju granicu. Vidjeli smo da se AI koristi za sve i svašta. Nekada uspješno, nekada manje uspješno. No teško je ostati ravnodušan, jer ova tehnologija zagrebala je u sve sfere umjetnosti, od glazbe do grafičkog dizajna i slikarstva. Nedavno smo vidjeli vide snimke generirane od strane umjetne inteligencije, a koje se teško ili gotovo nikako ne razlikuju od snimki koje biste snimili kamerom. Pitanje je dakle što možemo očekivati od ove trenutno vrlo mlade tehnologije, ako već u ovom stadiju razvijenosti postiže tako impresivne rezultate.
Možemo samo pretpostaviti da će industrija zabave za nekoliko godina izgledati puno drugačije. Prije svega jer će širokoj masi ljudi stvaranje sadržaja postati još jednostavnije i dostupnije. Tko garantira da za 10 godina filmove nećemo raditi u sobi, upisujući takozvane „promptove“ u polje za tekst? Zvuči suludo. Ili možda ipak ne? Jer ulogu AI-ja vidimo posebno izraženu u digitalnim sferama umjetnosti, gdje je potrebna izrada digitalnih proizvoda. Primjerice, video igre u kojima se već i sada AI alati poprilično koriste. Mnoge manje kompanije možda će umjesto tima grafičkih dizajnera imati tek jednu osobu zaduženu za nadgledanje i uređivanje AI radova. Zašto plaćati pet ljudi, ako njihov posao može obaviti alat koji košta par desetaka dolara mjesečno?
Autori su među prvima osjetili „čari“ umjetne inteligencije. Čak je i veliki New York Times najavio da će eksperimentirati s AI sadržajem, iako je tužio OpenAI (tvrtku koja stoji iza ChatGPT-a) radi kršenja autorskih prava i krađe. Sadržaja uvijek treba, a njegovo generiranje s ovakvim alatima može biti izuzetno lako. Zamislite koliko AI može olakšati posao osobi koja je zadužena za osmišljavanje newslettera, blog objava i sličnih stvari koje zahtijevaju konstantu u outputu.
S druge strane, imamo kreativne sadržaje koje AI trenutno ne može ispuniti dovoljnom dozom originalnosti. Dobar primjer tome su i casino bonusi koji. Trenutno AI ne može osmisliti nešto originalno kao Rizk Bonus. Možda može pomoći oko stvaranja nekih jednoličnijih sadržaja, ali gdje god je potrebna doza ljudske originalnosti i kreativnosti, tamo čovjek nije zamjenjiv.
AI je otvorio mnoga, još uvijek neodgovorena pitanja
Možda više nego igdje drugdje, AI je uzrokovao kontroverze u umjetničkim krugovima, podjednako od umjetnika kao i onih koji to nisu. Malo je reći da većina onih koji se nazivaju umjetnicima nisu pretjerano oduševljeni ovom tehnologijom. Zašto? Zato što, za razliku od pozitivnih implikacija koje AI može imati u drugim sferama, u ovoj umjetničkoj AI uzrokuje više problema nego koristi. Ovdje, AI nije alat koji pomaže, već koristi ono što su ljudi napravili u svrhu generiranja „novih umjetničkih djela“. Moramo koristiti navodnike, jer teško da se radovi AI-ja mogu smatrati novim umjetničkim djelima. Naime, sam način na koji generativni AI alati funkcioniraju specifično pogađa kreativnu industriju. Ti alati ne stvaraju novu vrijednost, već analiziraju postojeće radove i generiraju rezultate na temelju njih. Pogađate, to ima ogromne implikacije na autorska prava i etiku. Upravo je to sljedeći najveći problem ove nove tehnologije. Da li se rad AI-ja smatra originalnim djelom ako je za njegovo stvaranje uzeo dijelove postojećih radova? Iako AI uglavnom ne krši zakone o autorskim pravima, mnogi umjetnici svejedno se osjećaju prevareno i iskorišteno. Jer generativni AI u svojoj suštini nije i ne može biti kreativan. On samo može stvarati na temelju postojećih podataka kojima raspolaže.
Nadalje, tvorci AI alata najčešće nemaju pristanak umjetnika, pisaca i drugih kreativnih ljudi čiji se radovi koriste za takozvano treniranje modela, pa je i sam način njihovog treniranja prilično kontroverzan. Naime, problem je u tome što treniranje AI modela nije kao da odete u knjižnicu, uzmete nečije radove i proučavate ih, niti kao da proučavate radove poznatog slikara pa razvijete vlastiti stil inspiriran njegovim. Kod AI-ja, način funkcioniranja mogao bi se objasniti kao da uzmete Mona Lisu, napravite vrlo sličnu kopiju i tvrdite da je vaše unikatno djelo. Shvaćate zašto bi Da Vinci, da je živ, bio bijesan?
Naravno, tu je i pitanje čistog poštovanja prema umjetnicima i njihovom radu. Zašto bi netko uložio godine rada u stvaranje novoga, originalnog djela, ako bilo tko s pristupom AI alatu može iskoristiti njegove dijelove u kreiranje svojih ideja? U svakom slučaju, AI alati donose osvježenje na scenu, i sigurni smo da će njihova primjena imati mjesto i u umjetnosti, no veliki broj pitanja trebao bi biti riješen prije nego se to dogodi.
(Sponzorirani članak)