Čuveni Jesenjin: Život i 8 najpoznatijih djela

Sergej Aleksandrovič Jesenjin, ruski pjesnik čija je lirika prešla granice njegove domovine, postao je sinonim za mladenački bunt, nježnost i tragičnost. Zajedno uz Tolstoja i Dojstojevskog jedan je od najpoznatijih Rusa u književnosti.

Rođen u mirnom selu Konstantinovo, Jesenjin je kroz svoje stihove oslikavao kontrast između idiličnog seoskog života i ubrzanog ritma urbanog postojanja. 

I dok su njegove riječi pjevale o ljubavi, prirodi i jednostavnom životu, njegov turbulentan život, obilježen strastima, skandalima i preranom smrću, dodatno je obavio njegovo djelo velom misterije. 

jesenjin
FOTO: SHUTTERSTOCK

U ovom članku uronit ćemo u dubine Jesenjinove poezije i života, pokušavajući razumjeti čovjeka iza stihova koji su inspirirali generacije.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin – pjesnik i buntovnik

U ruskoj književnosti postoji malo figura koje su jednako kontroverzne i fascinantne kao Sergej Aleksandrovič Jesenjin. Njegova kratka, ali intenzivna životna priča odražava burno razdoblje u kojem je živio, a njegovi stihovi nastavljaju odjekivati generacijama nakon prerane smrti.

Jesenjin je rođen 3. listopada 1895. godine u selu Konstantinovo, blizu grada Rjazan. Rano djetinjstvo proveo je s bakom na selu, što je duboko utjecalo na njegovu poeziju. Kroz njegove stihove, rusko selo i priroda često su romantično oslikani, kao simboli nevinosti i čistoće u kontrastu s urbanim životom.

U ranim dvadesetima, preselio se u Petrograd (današnji Sankt Peterburg) gdje je brzo stekao reputaciju buntovnog pjesnika. Njegov stil, koji je kombinirao tradicionalnu rusku liriku s modernim formama, brzo je stekao popularnost. No, paralelno s njegovom profesionalnom uspješnošću, Jesenjinov privatni život bio je ispunjen turbulentnim veza, alkoholom i skandalima.

Najpoznatija je njegova burna veza s američkom plesačicom Isadorom Duncan, koja je bila gotovo dvadeset godina starija od njega. Njihova strastvena ljubavna afera privukla je pažnju medija diljem svijeta. Unatoč razlici u godinama i kulturi, njihova veza odražavala je zajedničku strast prema umjetnosti i slobodi.

Međutim, unatoč njegovom talentu i uspjehu, Jesenjin je često bio u sukobu sa sobom. Borio se s depresijom i unutarnjim demonima, što je često odražavano u njegovoj poeziji. Njegovo mišljenje bilo je oblikovano kombinacijom narodne mudrosti i osjećaja otuđenosti u modernom svijetu. Bilo je to vrijeme velikih društvenih promjena u Rusiji, a Jesenjin je bio kritičan prema promjenama koje su se događale oko njega.

Nažalost, njegov turbulentan život dosegao je tragičan vrhunac 1925. godine kada je, u dobi od samo 30 godina, pronađen mrtav u hotelu u Lenjingradu. Iako je njegova smrt službeno proglašena samoubojstvom, okolnosti njegove smrti i dalje su predmet nagađanja.

Sergej Jesenjin ostavlja za sobom naslijeđe koje je duboko ukorijenjeno u ruskoj kulturi. Njegova poezija, koja je često bila melankolična i introspektivna, ali istovremeno i buntovna, postala je simbolom ruske duše u jednom od najburnijih razdoblja njene povijesti.

Jesenjin i kontroverze koje su ga pratile

U svijetu ruske književnosti, Sergej Aleksandrovič Jesenjin predstavlja enigmu – jedan je od najtalentiranijih pjesnika svog doba, ali istovremeno i jedan od najkontroverznijih. Njegov život i djelo često su bili predmet rasprave i spekulacija, a njegove kontroverze postale su gotovo jednako poznate kao i njegova poezija.

Jedna od najvećih kontroverzi koja se vrtila oko Jesenjina bila je njegova romansa s američkom plesačicom Isadorom Duncan. Ova veza privukla je pažnju medija, ne samo zbog njihove razlike u godinama – Duncan je bila gotovo 20 godina starija – već i zbog njihove očite kulturološke različitosti. Njihov burni odnos, obilježen strastima, svađama i pomirenjima, postao je glavna tema tabloida tog vremena.

U doba kada je Rusija prošla kroz revolucionarne promjene, Jesenjin nije krio svoje kritičko stajalište prema boljševicima. Iako je početno podržavao Oktobarsku revoluciju, s vremenom je postao sve kritičniji prema novoj vlasti, što je dovelo do napetosti s režimom.

Njegova smrt 1925. godine ostaje jedna od najvećih kontroverzi u ruskoj književnosti. Iako je službeno proglašena samoubojstvom, postojale su brojne teorije zavjere koje sugeriraju da je mogao biti ubijen zbog svog protivljenja vlastima ili drugih razloga. Činjenica da je navodno napisao svoj posljednji stih vlastitom krvlju samo je pojačala misterij oko njegove smrti.

Jesenjinovo ponašanje često je bilo nepredvidivo i samodestruktivno. Bio je poznat po svojim alkoholnim orgijama i izljevima bijesa. Mnogi su špekulirali o njegovom mentalnom zdravlju, sugerirajući da je možda bolovao od neke psihičke bolesti, što je dodatno obavilo njegov život velom tajne.

Sergej Jesenjin bio je kompleksna figura, čiji život i djelo i dalje fasciniraju ljubitelje književnosti diljem svijeta. Njegove kontroverze, koliko god bile mračne ili zbunjujuće, postale su neodvojivi dio njegove legende, čineći ga jednim od najzanimljivijih likova u ruskoj kulturi.

8 najpoznatijih djela Sergeja Jesenjina

Sergej Jesenjin napisao je brojne pjesme koje su ostavile dubok trag u ruskoj književnosti. Iako je teško svesti njegov opus na nekoliko najpoznatijih, evo nekih od njegovih najcjenjenijih i najpoznatijih djela.

1. “Pismo majci” 

“Pismo majci” jedno je od najemotivnijih i najpoznatijih djela Sergeja Jesenjina. Ova pjesma, napisana samo nekoliko dana prije njegove smrti, često se smatra njegovim posljednjim oproštajem svijetu.

U “Pismu majci”, Jesenjin izražava svoju bol, usamljenost i tugu, ali i ljubav prema majci i domovini. Pjesma je intenzivna, iskrena i potresna, odražavajući njegovu duboku emotivnu povezanost s obitelji i Rusijom.

Ovo je pjesma puna melankolije i refleksije. Jesenjin se sjeća svoje prošlosti, djetinjstva i bezbrižnih dana. Izražava žaljenje zbog svojih odluka i puteva koje je odabrao, ali i zahvalnost majci na njezinoj nepromjenjivoj ljubavi i podršci. 

slika jesenjina
FOTO: SHUTTERSTOCK

Njegova emotivna povezanost s majkom jasno se vidi kroz stihove. On opisuje svoju tugu i osjećaj izgubljenosti u svijetu, ali se utješi mislima o majci, koja je uvijek bila njegova sigurna luka.

Završetak pjesme, gdje spominje svoju smrt, posebno je potresan. Ovaj dio pjesme često se tumači kao njegovo predviđanje vlastite smrti, što je još tragičnije kada se uzme u obzir da je Jesenjin preminuo vrlo mlad, u dobi od 30 godina.

“Pismo majci” nije samo refleksija Jesenjinovih osjećaja i misli u posljednjim danima njegova života, već i duboko emotivno svjedočanstvo o njegovoj ljubavi prema majci, obitelji i domovini. Ova pjesma ostaje trajni testament njegove genijalnosti i sposobnosti da izrazi najdublje ljudske emocije kroz poeziju.

2. “Crni čovjek” 

“Crni čovjek” je jedno od značajnijih djela Sergeja Jesenjina, pjesma koja donosi snažnu introspekciju i refleksiju pjesnikove unutarnje borbe. Uz “Pismo majci”, “Crni čovjek” je još jedan od njegovih radova koji otkriva duboku emocionalnu i psihičku borbu s kojom se suočavao.

U “Crnom čovjeku”, Jesenjin se bavi temom svoje dvostruke prirode, kontrastom između njegove vanjštine i unutarnjeg svijeta. “Crni čovjek” je metafora za tamnu stranu njegove osobnosti, njegove demone, strahove i nesigurnosti. Ovaj unutarnji lik predstavlja sve ono što Jesenjin smatra negativnim ili destruktivnim u sebi.

Pjesma pruža dubok uvid u Jesenjinov unutarnji sukob između njegove svijetle i tamne strane. Kroz stihove, pjesnik razmišlja o tome kako se suočava s ovim unutarnjim demonima i kako mu oni utječu na život. Prikazuje osjećaj otuđenosti, nesigurnosti i straha koji ga prate kroz život.

Jesenjin koristi snažne slike i metafore kako bi opisao svoj osjećaj unutarnje podvojenosti. “Crni čovjek” postaje simbol za sve njegove nesigurnosti, sumnje i strahove koji ga prate. Pjesma je snažna introspekcija koja donosi osjećaj tuge, melankolije i otuđenosti.

Ova je pjesma duboko emotivno djelo koje pruža uvid u Jesenjinovu unutarnju borbu s vlastitom prirodom. Kroz pjesmu, on istražuje svoje najdublje strahove, nesigurnosti i sumnje, čineći ovaj rad jednim od najintrospektivnijih i najosobnijih u njegovom opusu.

3. “Ne žalim, ne zovem, ne plačem…” 

„Ne žalim, ne zovem, ne plačem“ je jedna od najpoznatijih pjesama Sergeja Jesenjina. Ova lirska pjesma, poznata po svojoj jednostavnosti i emocionalnoj dubini, oslikava pjesnikov osjećaj prihvaćanja i rezignacije prema prošlim ljubavima i prošlom životu.

Od samog naslova, pjesnik postavlja ton pjesme. On jasno izražava stav nežaljenja i prihvaćanja prošlosti. Ova rečenica, „Ne žalim, ne zovem, ne plačem“, koja se ponavlja kroz pjesmu, postaje mantra koja potvrđuje pjesnikovu odlučnost da se ne veže za prošlost.

Jesenjin koristi prirodu kao metaforu za prolaznost života i ljubavi. Motivi poput zalazećeg sunca, ptica koje odlijeću i izgubljenih staza kroz šume predstavljaju minulost i sve što je prošlo. Kroz ovakve slike, pjesnik izražava ideju o neizbježnom prolaznom vremenu i promjenama.

Pored toga, pjesma reflektira i duboku melankoliju i tugu, ali istovremeno i prihvaćanje te tuge. Iako se može činiti da je pjesma ispunjena osjećajem gubitka, njezin ton je prije svega smiren i mirenje sa sudbinom.

Jesenjinov kip
FOTO: SHUTTERSTOCK

Ova pjesma savršeno oslikava Jesenjinovu sposobnost da prepozna i izrazi duboke emocije u vezi s prolaznošću života i ljubavi. Njegova melankolija, ali i prihvaćanje, čine ovu pjesmu jednim od njegovih najljepših i najemotivnijih radova. 

4.  „Zbogom, prijatelju, zbogom“

Zbogom, prijatelju, zbogom” jedna je od najpoznatijih i najdirljivijih pjesama Sergeja Jesenjina. Ujedno je i jedna od njegovih posljednjih pjesama, napisana neposredno prije njegove smrti 1925. godine. 

Pjesma je snažno emotivna, odražavajući pjesnikovu unutarnju borbu, tugu i osjećaj neminovnosti. Jesenjin progovara o prolaznosti života, osjećaju samoće i traganju za smislom. Kroz stihove, pjesnik se oprašta od svijeta, prijatelja i svega što je volio.

“Zbogom, prijatelju, zbogom” izražava duboku rezignaciju, ali i prihvaćanje sudbine. Pjesnik koristi motive poput rastanka, putovanja i smiraja dana kako bi prenio svoje osjećaje o konačnosti i kraju.

Završni stihovi pjesme posebno su potresni, gdje Jesenjin piše o tome da ne treba osuđivati ili kriviti nikoga za njegovu sudbinu, sugerirajući na svoju predstojeću smrt.

Pjesma je postala još emotivnija i dirljivija nakon što je postalo poznato da je Jesenjin preminuo nakon što ju je napisao. Mnogi su je tumačili kao njegovu unaprijed napisanu oproštajnu poruku svijetu.

Ona predstavlja duboku introspekciju i refleksiju o životu, smrti i osjećaju otuđenosti. To je svjedočanstvo o pjesnikovoj unutarnjoj borbi, njegovim osjećajima i njegovoj potrebi za izražavanjem svojih najdubljih emocija u trenucima krajnje iskrenosti.

5. “Krava” 

“Krava” je još jedna od poznatih pjesama Sergeja Jesenjina. U njoj, Jesenjin prikazuje sliku ruske prirode i seoskog života kroz oči obične krave. Pjesnik koristi kravu kao simbol za čistoću, nevinost i nepromijenjenost u svijetu koji se brzo mijenja. 

U ovoj pjesmi, Jesenjin koristi detaljne opise kako bi prikazao kravu koja pase na polju, nesvjesna svega osim svog neposrednog okruženja i prirodnih instinkta. Kroz ove opise, pjesnik uspostavlja snažan kontrast između jednostavnog i nepromijenjenog seoskog života i složenosti modernog svijeta.

Pjesma također oslikava Jesenjinovu nostalgiju za jednostavnijim vremenima i njegovu tugu zbog gubitka veze s prirodom. Kroz oči krave, on izražava svoju želju za povratkom prirodi i bijegom od kompleksnosti i kaosa modernog života.

“Krava” je tipičan primjer Jesenjinove sposobnosti da koristi jednostavne, svakodnevne scene kako bi prenio duboke emocije i osjećaje. Pjesma je i refleksija njegovih osjećaja prema Rusiji, njenoj prirodi i njenom narodu. U njoj se može prepoznati i njegova stalna težnja za smislom i pripadanjem u svijetu koji se brzo mijenja.

6. “Bijela breza ispod mog prozora…” 

“Bijela breza ispod mog prozora” je jedna od najpoznatijih pjesama Sergeja Jesenjina. U njoj pjesnik koristi motiv breze kao simbol za ljepotu, nježnost i čistoću ruske prirode.

U ovoj pjesmi, breza postaje metafora za pjesnikovu povezanost s prirodom i njegovu ljubav prema Rusiji. Bijela boja breze simbolizira nevinost i čistoću, a njezino nježno kimanje u vjetru odražava osjećaj nostalgije i melankolije koji je često prisutan u Jesenjinovim radovima.

Jesenjin prikazuje brezu kao biće koje je duboko ukorijenjeno u rusku zemlju, ali istodobno i slobodno i nesputano, poput duše pjesnika. Kroz ovu sliku, pjesnik izražava svoju težnju za slobodom i svoj unutarnji konflikt između želje za bijegom od stvarnosti i potrebe za povezanošću s domovinom.

Pjesma je i odraz Jesenjinove ljubavi prema jednostavnim i autentičnim stvarima u životu. Breza, sa svojom nježnom ljepotom i jednostavnošću, postaje simbol za sve što je čisto i istinito u svijetu koji je često kompliciran i iskvaren.

Ovo nije samo pjesma o drvetu, već duboka introspekcija o životu, ljubavi, slobodi i povezanosti s prirodom. Kroz ovu pjesmu, Jesenjin izražava svoje najdublje osjećaje i osjećaj pripadnosti Rusiji i njezinoj neusporedivoj ljepoti.

7. “Zlatna grana jablanova” 

“Zlatna grana jablanova” je još jedno predivno lirsko djelo Sergeja Jesenjina. U ovoj pjesmi, kao i u mnogim drugima, Jesenjin koristi elemente prirode da izrazi svoje osjećaje i razmišljanja o životu.

Motiv zlatne grane jablanova u pjesmi može se tumačiti na različite načine. Zlatna boja može simbolizirati prolaznost – zlato koje se svijetli samo na trenutak prije nego što ga preuzme neizbježnost promjene. Jablanovi, koji su česti u ruskim krajolicima, često se asociraju s melankolijom, prolaznošću i sjećanjima.

Jesenjinova slika
FOTO: SHUTTERSTOCK

U pjesmi, Jesenjin možda osjeća prolaznost vremena i života. Zlatna grana može predstavljati one trenutke u životu koji su kratkotrajni, ali beskrajno vrijedni, trenuci koji svijetle najsvjetlijom svjetlošću prije nego što nestanu. To može biti slika ljubavi, mladosti, sreće ili bilo kojeg trenutka koji želimo zadržati zauvijek.

Osim toga, pjesnikova fascinacija prirodnim elementima ovdje je također izražena kroz njegovu sposobnost da prikaže ljepotu i sentimentalnost u običnim stvarima. Zlatna grana jablanova postaje simbol za sve prolazne, ali dragocjene trenutke u životu.

Pjesma je refleksija njegove ljubavi prema prirodi, ali i introspekcija o prolaznosti i vrijednosti trenutaka u životu.

8. “Anna Snegina”

“Anna Snegina” je jedno od Jesenjinovih najpoznatijih djela i predstavlja važnu točku u njegovoj karijeri. Napisana je 1924. godine, u periodu kada je Jesenjin prolazio kroz osobne i profesionalne turbulencije. 

Poema se često tumači kao refleksija Jesenjinovih osjećaja prema promjenama u Rusiji nakon revolucije, ali i njegovih vlastitih unutarnjih sukoba.

Radnja poeme prati tragičnu ljubavnu priču između mladića i djevojke, Anna Snegina, u kontekstu društvenih promjena koje su se događale u Rusiji. Prikazivanje intime i osobnih emocija protiv pozadine širih društvenih događanja čini ovu poemu posebno zanimljivom i emotivnom.

Kroz ovu narativnu poemu, Jesenjin koristi simbole i slike koji reflektiraju njegove osjećaje prema Rusiji, njezinoj kulturi i promjenama koje su se dogodile nakon revolucije. On je često koristio prirodu kao metaforu za društvo i pojedinca, što je evidentno i u “Anna Snegina”.

Ovo je samo nekoliko od brojnih djela koja je Jesenjin napisao tijekom svoje kratke, ali plodne karijere. Njegova poezija ostaje trajni testament njegovoj genijalnosti i dubokoj povezanosti s ruskim duhom i pejzažem.