Činjenica da je knjiga Ephraima Kishona „Kod kuće je najgore“ najčitanija hebrejska knjiga nakon Biblije dovoljno govori o ovom izraelskom satiričaru rođenom u Budimpešti, čija su djela ostavila značajan trag u svjetskoj književnosti.
Ephraim Kishon preživio je strahote 2. svjetskog rata, boravak u logorima i bijeg u nepoznato upravo zbog svojeg životnog stava da svaka tragična situacija može završiti sretno, a često i osmijehom. Sva njegova djela stavljaju osmijeh na lica i motiviraju ljude da pokušaju zaboraviti na brige i počnu se veseliti malim životnim radostima.
Zbog toga je zaslužio da bude ispričana njegova priča, priča koja ima sretni završetak, ali malo je nedostajalo da ne bude tako.
Njegove knjige su postale poznate iz nekoliko razloga: Ephraim Kishon ima jedinstveni smisao za humor, romane piše jednostavnim i pristupačnim jezikom, a teme kojima se bavi su univerzalne i svima dobro poznate.
Posebno su omiljene njegove kritike društva i politike s kojima se mogu poistovjetiti stanovnici svake države na svijetu.
Životna priča Ephraima Kishona
Ovaj vrhunski izraelski satiričar, dramatičar i scenarist rodio se u Budimpešti, u Mađarskoj, kao Ferenc Hoffmann, u ljeto 1924. godine.
Tamo je završio osnovnu i srednju školu, a upisao je i fakultet likovne umjetnosti. Nažalost, u to je vrijeme Mađarska bila uključena u nacističku propagandu zbog čega je Ferenc, kao Židov, izgubio pravo na studiranje. Iako nije znao govoriti niti jidiš niti hebrejski jer je obitelj bila potpuno asimilirana, ipak su ga smatrali inferiornijim i nisu mu dozvolili da upiše fakultet.
S obzirom na to da nije mogao pohađati fakultet odlučio se okrenuti zlatarskom zanatu jer je bio svjestan da mora od nečega živjeti.
Već u ovo doba Ferenc je prepoznao vlastiti talent u pisanju humoreski i drama te je velik dio vremena trošio pišući o raznim temama. No ništa ga nije pripremilo na ono što je uslijedilo u njegovom životu: odlazak u njemački logor zajedno s ostalim Židovima iz njegovog kraja te spašavanje golog života bijegom od nacista tijekom preseljenja u drugi logor u Sovjetskom savezu.
Preostalo vrijeme do pada nacizma i kraja 2. svjetskog rata Ferenc je proveo glumeći slovačkog fizičkog radnika imenom Stanko Andras. Nakon rata mijenja ime u Kishont, a nakon nekoliko godina života u Mađarskoj ipak odlučuje studirati umjetnost i dobiti sveučilišnu diplomu, što mu je na kraju i uspjelo.
Tada se odlučuje preseliti u Izrael, iako je već bio etabliran pisac u Mađarskoj. Nije se mogao pomiriti sa staljinističkim režimom pa je odluka prevagnula na selidbu u Izrael. Imao je osjećaj da će ovo biti mjesto u kojem će moći rasti kao pisac, svjestan da ga njegovo židovsko porijeklo tu neće staviti u nevolje.
U Izrael dolazi 1949. godine, bježeći od komunističkog režima koji je procvao u njegovoj zemlji, a svoje novo ime Ephraim Kishon dobiva zahvaljujući jednom službeniku iz useljeničkog ureda koji mu ga je odlučio promijeniti. Dotični je njegovo prezime Kishont pogrešno prepisao u Kishon, a za ime Ferenc je tvrdio da ne postoji i svojevoljno ga pretvorio u ime Ephraim.
Tako je Ferenc Hoffmann postao Ephraim Kishon.
Kad se doselio u Izrael morao je raditi svakojake poslove kako bi opstao: bio je električar, čistač zahoda i poljoprivredni radnik. Okušao se i kao mehaničar, ali je čitavo vrijeme pisao za nekoliko dnevnih novina jer je svoju budućnost vidio upravo u toj branši.
1952. godine odlučio je da mora naučiti pisati i govoriti hebrejski ako želi postati pisac i novinar stoga se prijavio u konklavu gdje je boravio 12 mjeseci, učeći jezik 18 sati dnevno.
Nakon što je savladao hebrejski jezik počeo je pisati za hebrejske novine Maariv, u čemu je bio vrlo uspješan. Ubrzo je napisao i scenarij za kazalište pa je 1953. godine izvedena njegova prva predstava u Tel Avivu.
1959. godina donijela je preokret u njegovom životu jer je njegova knjiga „Osvrni se gospođo Lot“ postala izuzetno popularna u Americi, ali pravi uspjeh je doživio u Njemačkoj, što je i više nego ironično s obzirom da je zbog nacista pobjegao u Izrael.
3 godine kasnije snimio je svoj film „Sallah“, koji se pokazao vrlo uspješnim i bio jedan od prvih izraelskih filmova koji su bili nominirani za nagradu Oscar.
Kao glavni satiričar izraelskih novina i vješt pisac i dramatičar Kishon je djelovao desetljećima i objavio niz uspješnih knjiga, od kojih su najpopularnije bile Nije fer, Davide (1977), Kita boli more (1980), Kod kuće je najgore (1982), Nema nafte Mojsije (1984), Lisac u kokošinjcu (1985), Deva kroz ušicu igle (1988), Ništa tu Abraham ne može (1990) i Još malo pa istina (1987).
Što se tiče njegovog privatnog života Ephraim Kishon je imao tri braka. Svojom prvom ženom Evom Klamer oženio se 1946. godine, a razveli su se godinu dana nakon rođenja prvog djeteta, sina Raphaela.
1959. godine oženio se Sarom Lipovitz, koja je umrla 2002. godine, a već 2003. godine se oženio Lisom Witasek, austrijskom spisateljicom. Imao je troje djece, Raphaela, Amira i Renana.
Kishon je umro od srčanog zastoja 29.01.2005. godine u svojoj kući u Švicarskoj, a pokopan je u Izraelu. Tri godine prije smrti nagrađen je Nagradom Izrael za poseban doprinos toj državi i društvu.
10 zanimljivosti koje niste znali o Kishonu
- Ephraim Kishon je najprevođeniji strani autor u Hrvatskoj, a prevedeno je čak 18 njegovih djela.
- Djela su mu prevedena na 37 jezika, a prodano je više od 40 milijuna primjeraka njegovih knjiga.
- Sve svoje supruge (a bilo ih je tri) spominjao je u svojim djelima, ali ne imenom već frazom najbolja žena na svijetu. On je uvijek bio ljubitelj simbolike.
- Ephraim Kishon je imao priliku upoznati Charlieja Chaplina kojemu se izrazito divio, a taj je susret opisao kao katarzični.
- Bio je izvrstan šahist pa je zapovjednik radnog logora u kojeg je bio prisilno odveden za vrijeme rata često tražio da igra s njim. To mu je vjerojatno spasilo život.
- Njegovi hitovi objavljeni su i na Brailleovom pismu i na esperantu.
- Ephraim Kishon se također divio talijanskom filmskom režiseru Pietru Germiju jer je „uspijevao osmisliti scene koje bi vas prvo nasmijale, a zatim ganule.“
- Kao ljubitelj šaha kojeg je i sam dobro igrao, Ephraim Kishon je napisao knjigu o šahu. Također je igrao šah s najpoznatijim šahistima na svijetu Anatolijem Karpovom i Garijem Kasparovim.
- Na pitanje novinara koje je glasilo: „Vi pišete na jeziku Biblije. Zašto je Biblija veći bestseler od vaših knjiga?“ Kishon odgovara „To je zato što Bog ima bolju reklamu.“
- Kishon je mnogo držao do svojeg zdravlja pa je plivao svaki dan, premda ga nije volio, dapače, plivanje mu je bilo „smrtno dosadno“.
3 legendarna djela vrhunskog satiričara
Iako je napisao na desetke knjiga i sve su bile prilično uspješne, neke su Kishonove knjige i danas legendarne, a mi ćemo izdvojiti tri najzanimljivije.
1. Kod kuće je najgore
Ovo je još i danas najčitaniji Kishonov roman, iako su već prošla mnoga desetljeća od izdavanja. Ovaj obiteljski roman koji se sastoji od 34 priče govori o Kishonovoj obitelji, uključujući najbolju suprugu na svijetu te njegovu djecu, Rafija, Amira i Renana.
U njoj prepričava svakidašnje zgode i nezgode koje se događaju u krugu njegove obitelji, a s obzirom na to da je riječ o stvarima s kojima je svatko od nas upoznat, nije se teško uživjeti u priču koja govori o djetetu koje odbija jesti, bračnim razmiricama ili brizi oko održavanja kućanstva.
2. Lisac u kokošinjcu
Za sve one koji vole političke satire ovaj je Kishonov roman pun pogodak. Roman govori o Amizu Dulnakeru, starijem političaru koji je oduvijek bio poznat po svojim dugačkim govorima u kojima nije bilo nikakvog sadržaja već samo floskule.
Za vrijeme jednog svog govora doživio je srčani udar nakon čega ga je njegov liječnik nagovorio na odmor u zabačenom mjestu na rubu pustinje. Iako je tamo došao na odmor „politički vrag“ u njemu nije mu dao mira.
Iako je bio u čudu kako žitelji ovog mjesta nisu nikada čuli za njega, on im odlučuje pokazati što je politika, što na žalost rezultira ishodom u kojem se ugodno seosko mjesto pretvara u politički pakao u kojem i najdobroćudniji počnu pokazivati svoju goru stranu.
3. Nije fer, Davide
Jedna od najpopularnijih knjiga Ephraima Kishona zbirka je kratkih priča iz svakodnevnog života ovog pisca. Ova knjiga će šarmirati, zabaviti i očarati svakog koga zanima moderni Izrael, prepun kontradikcija i apsurda.
Kishonov prikaz uobičajenih situacija s kojima se mora manipulirati na neuobičajen način kako bi uspjele, nevjerojatno je zanimljiv: u slučaju kada dođe do kvara u kući, a istovremeno imate dva majstora onda to morate znati „majstorski odraditi“; za neke vrlo nevjerojatne stvari morate poslati pozivnice obitelji i prijateljima; i svakako je važno znati koliko je nisko pala državna međunarodna politika.
Kishonove životne mudrosti – 15 najboljih
Ephraim Kishon bio je poznat po svom odličnom i jednostavnom smislu za humor. Iza njega su ostale prekrasne i duhovite knjige te nekoliko uspješnih filmskih scenarija, ali i nekoliko izreka koje su ostale zapamćene među čitateljima diljem svijeta. Evo 15 nama najzanimljivijih.
1. Jedna od najraširenijih bolesti je – dijagnoza.
2. Od postanka svijeta i otkako je priručnik u kojem je obrađena ta tematika, Biblija je postala najveći bestseler svih vremena, svi nakladnici na kugli zemaljskoj razbijaju sebi glavu nad pitanjem kako se pravi bestseler. To samo Bog zna.
3. Samo glupan može uvijek ostati ozbiljan, a samo budala uvijek smijati se.
4. Plašljiv čovjek ne može biti sretan. Ljudi ga ne trpe, žene ga ne vole, a i on sam sebe prezire.
5. U današnje vrijeme žene i piće su toliko skupi da čovjeku jedva ostane nešto love za zabavu.
6. Postoje dvije vrste nesreća: nesreće koje se događaju nama i sreće koje snalaze druge.
7. Ženska duša je za mene otvorena knjiga, ali napisana na nerazumljivom jeziku.
8. Svijet je lijep i jedinstven. Jedino što je neshvatljivo je ono što ljudi rade.
9. Loša konkurencija je način na koji Azijci osvajaju svjetska tržišta – oni rade cijelo vrijeme.
10. Ako počnete izgledati kao vaša fotografija putovnice, trebali biste otići na odmor.
11. Kiša nastaje kada se područja visokog tlaka susreću s prednjim hladnim zrakom i vlažnim zračnim masama – vikendom.
12. Komunizam je sjajna teorija. Nesreća je u tome što se može provesti u praksi.
13. Postoje izvrsni lijekovi za koje još nije pronađena odgovarajuća bolest.
14. Nisam pisac. Ja sam humorist. Tek kad umreš, postaneš pisac.
15. Najveća tajna Engleza je zašto ne emigriraju.