Umjetnost može biti komplicirana. Često je teško protumačiti neko umjetničko značenje ili razotkriti poruku koju umjetnik želi prenijeti. Ponekad je teško razumjeti tehnike i metode koje se koriste. A danas ih ima zaista mnogo. Različiti umjetnički pokreti otvaraju određene ideje, stilove i značenja, a često obilježavaju određeno razdoblje.
No, umjetnost također pripada različitim kategorijama i umjetničkim pokretima koji dodatno kompliciraju stvari. Neki pokreti su ravni, drugi ne toliko. U nastavku smo sastavili popis najčudnijih i najopskurnijih umjetničkih pokreta koji su postojali ili još uvijek postoje u svijetu.
Međunarodni umjetnički pokreti – intentizam
Ako ste ikada bili na umjetničkoj izložbi i pitali se što je točno umjetnik htio reći svojim umjetničkim djelom, vjerojatno znate da ponekad razumijevanje značenja i namjere umjetnosti može biti prilično teško. Možda u umjetnosti nema namjere, to je jedan od čestih zaključaka i pretpostavki. Ili je možda namjera i poruka ono što mi odlučimo da bude. Međutim, sljedbenici intentizma s time se ne bi baš složili.
Intentizam je međunarodni umjetnički pokret umjetnika, autora, glumaca i glazbenika koji vjeruju da umjetnost može prenijeti željenu poruku onima koji je gledaju.
Intentisti slijede tri principa. Prvo, smatraju da su umjetnici slobodni prenijeti svoju poruku društvu. Drugo, vjeruju da zbunjene, skrivene ili zanijekane namjere dovode do nulte odgovornosti. Treće i posljednje, smatraju da isključenje namjere može dovesti do prisilnih ograničenja umjetnika.
I doista, intentisti vjeruju da odbacivanjem namjere i autorstva stvaralački rad postaje ravnodušan i anemičan.
Umjetnički pokreti orfizma
Orfizam, također zvan orfički kubizam ili simultanizam, pravac je u apstraktnoj umjetnosti koji je proizašao iz kubizma. Pokretu je ime dao francuski pjesnik Guillaume Apollinaire 1912. godine, a prednost daje svjetlu i boji. Apollinaire je smatrao da ovaj novi stil slikanja slikama donosi glazbene kvalitete. Naziv orfizam dolazi od Orfeja, pjesnika i pjevača iz starogrčke mitologije.
Pokret su pokrenuli Robert Delaunay i njegova supruga Sonia Delaunay-Terk. Za razliku od kubista, vjerovali su da je boja moćan element u njihovoj umjetnosti, iako su baš kao i kubisti bili jako zainteresirani za geometrijsku fragmentaciju.
Pokret je bio kratkog vijeka i završio je prije Prvog svjetskog rata.
Umjetnički pokreti Fluxus
Fluxus je bila skupina umjetnika koji su bili poznati po miješanju različitih umjetničkih medija 1960-ih godina. Umjetnici Fluxusa mogu se naći diljem svijeta, ali posebno velika koncentracija njih može se pronaći i u New Yorku, kao i u raznim njemačkim gradovima.
George Maciunas smatra se glavnim osnivačem grupe. Osmislio je naziv ‘Fluxus’ i uređivao brojne publikacije pokreta.
Sljedbenici Fluxusa oštro su se protivili ideji da muzeji imaju pravo odlučivati o vrijednosti umjetnosti. Također nisu mislili da gledatelji umjetnosti moraju biti na bilo koji način obrazovani da gledaju i razumiju umjetnost. Ne samo da su članovi Fluxusa željeli svu umjetnost učiniti prihvatljivom javnosti – oni su također željeli osigurati da svaki pojedinac redovito proizvodi umjetnost.
Arte Povera
Arte povera, ili siromašna umjetnost, bio je umjetnički pokret koji se pojavio 1960-ih godina. Članovi ove skupine bili su talijanski umjetnici koji su svoju umjetnost stvarali od uobičajenih materijala kao što su kamenje, odjeća i papir. Grupa je odbacila minimalizam i modernističko apstraktno slikarstvo.
Naziv pokreta uveo je talijanski likovni kritičar i kustos Germano Celant. Želio je da naziv prenese pojam umjetnosti bez ograničenja, potpune i apsolutne otvorenosti materijalima i procesima.
Međutim, najupečatljivija umjetnost grupe dolazi od njihove upotrebe neobrađenih materijala s referencama na potrošačku kulturu. Grupa je za cilj imala suprotstaviti novo i staro kako bi zakomplicirala naš osjećaj vremena koje uvijek prolazi.
Yellowism
Godine 2012. vandal po imenu Vladimir Umanets naškrabao je grafite po muralu Marka Rothka koji je bio izložen u londonskom Tate Modernu. Na grafitima je pisalo “Vladimir Umanets, potencijalni dio yellowisma”. Time je ovaj umjetnički pokret stekao međunarodno priznanje.
Yellowism je umjetnički pokret koji vode dvije osobe – Vladimir Umanets i Marcin Lodyga. Pokret je započeo u Egiptu 2010. godine kada je otvorena prva izložba i od tada se nastavlja, iako shvaćanje yellowisma nije lak zadatak. Očigledno, da bi se umjetničko djelo moglo smatrati dijelom tog umjetničkog pokreta, mora biti ili izloženo u žutom galerijskom prostoru ili potpisano od strane pripadnika tom pokretu.
Umanets također kaže da je “glavna razlika između yellowisma i umjetnosti ta što u umjetnosti imate slobodu tumačenja, dok u yellowismu nemate slobodu tumačenja, sve se vrti oko yellowisma, to je to.” Doista, većini ljudi ovaj pokret izgleda samo kao vandalizam i opskurna besmislica, ali možda će nas pripadnici yellowisma na kraju sve iznenaditi.
Maniristički umjetnički pokreti
Manirizam je nastao u Italiji 1520. godine, a i prilično se ubrzo proširio Europom. Umjesto fokusiranja na naturalističke prikaze, ovaj se pokret usredotočio na složenost i virtuoznost. Giuseppe Arcimboldo, umjetnik iza portreta koji su u potpunosti napravljeni od predmeta kao što su povrće, voće, cvijeće i slično, izvrstan je primjer manirista.
Naziv pokreta dolazi od talijanske riječi ‘maniera’ što jednostavno znači stil. Doista, maniristi su vjerovali da su prirodne slike previše obične, previše jednostavne za život. Smatrali su da je najbolje život začiniti invencijom i profinjenošću, kao i virtuoznom tehnikom. Rani maniristi voljeli su koristiti izdužene oblike, iracionalne postavke i kazališnu rasvjetu. Stoga možda ne čudi da manirističke slike često ostavljaju promatrača nervoznim i uznemirenim.
Umjetnički pokreti nesuvislih – The Incoherents
The Incoherents bio je umjetnički pokret koji je 1882. godine utemeljio pariški pisac i izdavač Jules Levy. Pokret je izlagao crteže djece ili ljudi koji nisu znali crtati, “pronađene” predmete, parodije na poznata umjetnička djela kao i političku i društvenu satiru. Dakle, na taj način, pokret nije trebao služiti samo kao umjetnička izložba ili umjetnički izlaz, već i kao oblik javne zabave.
Počelo je kada je Jules Levy odlučio organizirati večer na kojoj bi se ljudi koji ne znaju crtati poticali na crtanje i slikanje, kao i na stvaranje umjetnosti općenito. Postigao je veliki uspjeh i nekoliko mjeseci kasnije ponovio je eksperiment u svom domu u društvu svojih prijatelja. Još jednom se pokazalo da je večer bila uspješna i rezultirala opsežnom novinskom pokrivenošću. Ubrzo su ‘nesuvisli’ postali dio pariške kulture.
Nažalost, godine 1886. Levy je postao meta kritika jer su ljudi počeli tvrditi da ‘nesuvisle’ koristi za svoje interese. I drugi su počeli koristiti taj naziv za vlastite pothvate – osnovani su kafići i časopisi priklonjeni tom umjetničkom smjeru, ali u stvarnosti nisu imali nikakve veze sa stvarnim ljudima koji su sudjelovali u pokretu. Tako je Levy ovaj pokret odlučio okončati, i dok je bilo nekoliko kratkih pokušaja oporavka, pokret je zaboravljen u pepelu pariških trendova.
Dazzle kamuflaža
Dazzle kamuflaža bila je tehnika koja se koristila za kamuflažu brodova u Prvom svjetskom ratu, kao i u Drugom svjetskom ratu i nakon njega. Također je poznat kao ‘dazzle kamuflaža’ ili ‘razzle dazzle’ i pripisuje se Normanu Wilkinsonu.
Wilkinson, koji je bio umjetnik i ilustrator, kao i dragovoljac Kraljevske mornarice u Prvom svjetskom ratu, shvatio je opasnost od njemačkih podmornica i osmislio plan kako svojim umjetničkim sposobnostima može pomoći savezničkim brodovima.
Budući da je bio potpuno svjestan da je brodove nemoguće zakamuflirati na način koji bi ih učinio neprimjetnim, zaključio je da je potrebno upravo suprotno. Stoga su na brodovima bili oslikani ludi oblici i hrabre boje kako bi zbunili neprijatelja, što im je otežavalo procjenu brzine, veličine i smjera brodova. Međutim, učinkovitost ove tehnike nikada je procijenjena pa nije jasno je li ‘razzle dazzle’ na bilo koji način bio bolji od običnih brodova.
Umjetnički pokreti fovizma
Fovizam se pojavio početkom dvadesetog stoljeća u Francuskoj i bio je jedan od prvih uspješnih avangardnih pokreta. The Fauves, što u slobodnom prijevodu znači ‘divlje zvijeri’, izražavali su se hrabrim potezima kista i živim, često neprirodnim bojama koje su nanosili izravno iz tube. Umjetnici su davali prednost individualnom izrazu i intuiciji u odnosu na akademsku teoriju i točnu reprezentaciju. Stoga su mnoge slike koje su izradili pripadnici ovog pokreta bile apstraktne i jednostavne.
Pokret je dobio ime nakon što je Louis Vauxcelles, likovni kritičar, vidio slike Henrija Matissea i Andrea Deraina, kao i raznih drugih umjetnika, te ih s negodovanjem nazvao ‘les fauves’ (divlje zvijeri). Doista, Vauxcelles je otišao toliko daleko da je umjetnike koji stoje iza pokreta opisao kao “dječake”, a sam pokret kao “opasan”.
Umjetnički pokreti stakizma
Stakizam je umjetnički pokret koji, umjesto konceptualne umjetnosti, promovira figurativno slikarstvo, a osnovali su ga Charles Thomson i Billy Childish 1999. godine. Pokret je svoje ime dobio prema događaju kada je Childishija vlastita djevojka uvrijedila rekavši da je njegova umjetnost “zapela”. Stakisti čvrsto vjeruju da je umjetnost više od mrtvih životinja i kreveta te se stoga protive modernoj umjetnosti, minimalnoj umjetnosti, konceptualnoj umjetnosti i sličnim vrstama.
Stakisti se redovito protive nagradi Turner održavajući razne demonstracije. Jednom su se prilikom čak maskirali u klaunove. Tijekom godina, ove su demonstracije pokretu priskrbile veliku medijsku pokrivenost. Stakizam je izrastao u veliki međunarodni pokret koji danas broji preko 187 grupa i to čak u 45 zemalja.