Stereotip je općenito vjerovanje o grupi ljudi. Pretpostavlja se da su te generalizacije istinite o svakoj osobi unutar grupe i obično se vrte oko osobina, uvjerenja, ponašanja i vještina.
Stereotipi igraju značajnu ulogu u društvenoj kategorizaciji, odnosno načinu na koji ljudi organiziraju sebe i druge u skupine. Na primjer, mačke se općenito smatraju rezerviranima i neovisnima, dok se psi smatraju društvenima i privrženima. Ove generalizacije su stereotipi.
Obilježja stereotipa
Stereotipi mogu biti eksplicitni ili implicitni. Ljudi su svjesni eksplicitnih stereotipa i priznaju da ih koriste kako bi prosuđivali ili kategorizirali druge. Jedan od primjera je način na koji različite generacije doživljavaju i raspravljaju jedna o drugoj. Za starije generacije uobičajeni je stereotip da nisu u toku s vremenom i da su tehnološki nesposobni. Mlađe generacije, s druge strane, okarakterizirane su kao cinične ili nemotivirane.
Implicitni stereotipi su nesvjesni, što znači da ljudi nisu svjesni da prave ili koriste te generalizacije.
Stereotipi također mogu biti pozitivni i negativni. Na primjer:
- Amerikanci su glasni i arogantni.
- Žene su nježne i dobre.
U prvom primjeru očito se ne želi reći ništa dobro o Amerikancima. Drugi primjer žene ocjenjuje u pozitivnom svjetlu, povezujući ih s dobrim osobinama. Međutim, i pozitivne generalizacije mogu biti jednako netočne ili štetne kao i bilo koji drugi stereotip. To je zato što stereotipi drže cijelu grupu na jednom standardu ili očekivanju, odbacujući raznolikost unutar grupa. Zapravo, pozitivni stereotipi često idu ruku pod ruku s negativnima. Na primjer, shvaćanje da su žene nježne i dobre odgovara ideji da su žene pretjerano emotivne i slabe.
Kako stereotipi utječu na čitatelja
Autori bi trebali biti oprezni pri pisanju stereotipa, jer karakterizacija temeljena na stereotipima može izgledati lijeno. Ljudi su u velikoj mjeri svjesni kulturnih i društvenih generalizacija, a njihovo korištenje može igrati na račun očekivanja, što je nemaštovito i klišejski. Također može značiti nedostatak truda ili empatije.
Stereotipi su često pogrešni ili potpuno pogrešni, a te netočnosti mogu osnažiti predrasude o grupi. Budući da se stereotipi obično temelje na seksizmu, rasizmu, ksenofobiji i drugim oblicima diskriminacije, mogu biti štetni i uvredljivi. Stereotipi mogu učiniti da se čitatelj dosađuje i da u konačnici odbaci djelo.
Razmotrite starije knjige napisane u povijesnim razdobljima s različitim kulturnim vrijednostima i znanstvenim shvaćanjima. Ideje koje su nekada bile općeprihvaćene sada se čine neukima ili s predrasudama, zbog čega moderna publika kritičnije čita ove tekstove. Čitatelji Rudyarda Kiplinga moraju se suočiti s njegovim nepokolebljivim imperijalizmom, na primjer, jer njegova djela često veličaju britanski kolonijalizam i koriste se etničkim stereotipima koji umanjuju raznolikost i složenost azijskih kultura.
Zašto autori koriste stereotipe
Iako postoje mnoge zamke u korištenju stereotipa, one mogu biti moćan književni alat.
Generalizacije su životna činjenica. Postoje u ljudima i stoga utječu na naše kulture i društvene sustave, od vlade do obrazovanja. Pisci se mogu koristiti stereotipima u procesu izgradnje svijeta kako bi stvorili složenije, autentičnije okruženje ili ih mogu koristiti za stvaranje sukoba s kojim se protagonist mora suočiti.
Neki žanrovi, posebice znanstvena fantastika i fantazija, koriste stereotipe za uspostavljanje novih svjetova, kultura i zajednica. Rase poput vilenjaka, patuljaka i orka u romanima J.R.R. Tolkiena jedan su takav primjer.
Stereotipi se također mogu uključiti u karakterizaciju. Svi nosimo unaprijed stvorene predodžbe, pa to može biti slučaj i s fikcionalnim likovima. Stereotipi mogu postojati unutar protagonista kao nešto što moraju prevladati.
Tu je i pitanje likova koji “popunjuju prostor”. Ti se stereotipni likovi pojavljuju u pričama toliko često da čitatelji odmah prepoznaju njihove osobine i svrhu. Autori ih koriste kako bi izbjegli pisanje nepotrebne pozadine ili razvoja likova te kako bi izazvali određeni učinak, najčešće komičan.
Pisci također mogu koristiti stereotipe kako bi dali društveni komentar. Razbijanje stereotipa može može pružiti točnije i nijansiranije alternative. Također, lik s izrazito pretjeranim predrasudama može naglasiti apsurdnost ili nepravednost određenog stereotipa.
Nešto posve drugo je kada autor koristi arhetipove. Izraz “arhetip” odnosi se na pretpostavljeni idealni obrazac – karakternu crtu ili emociju koja ima univerzalnu kvalitetu. Stereotip je, s druge strane, redukcionistička predodžba koja ima potencijal biti dehumanizirajuća. U književnosti, arhetipovi pomažu pružiti okvir koji se može razumjeti u cijelom spektru čovječanstva. Nasuprot tome, stereotipni likovi temelje se na previše pojednostavljenim i potencijalno štetnim predodžbama o čovječanstvu.
Stereotipni likovi
Čitatelj može očekivati da će pronaći barem jedan stereotipni lik u priči. Pisci se često koriste stereotipnim likovima kako bi stvorili poznate temelje koji čitatelja uvode u fikcionalni svijet.
Jednodimenzionalni likovi
Jednodimenzionalni likovi imaju ograničene osobine i predvidljivo ponašanje. Rijetko se razvijaju i postoje kako bi pokrenuli priču u vezi s glavnim likovima.
Uglavnom se prilagođavaju stereotipu i nemaju sukoba.
Zašto pisci uopće koriste jednodimenzionalne likove?
Može ih se koristiti iz raznih razloga: možda priča ne zahtijeva složene likove koji podržavaju glavnog lika ili djeluju kako zaplet želi.
Primjeri jednodimenzionalnih likova su:
- Hercule Poirot iz knjiga Agathe Christie
- Gospodin Collins iz Ponosa i predrasuda Jane Austen
- Shakespeareove budale
Likovi za „popunjavanje“
Ovi likovi nisu bitni za razvoj radnje i postoje da interveniraju samo kada radnja to zahtijeva. Nemaju nikakav izražen karakter niti predvidljivost ponašanja. Oni postoje samo da bi poduprli zaplet.
Primjeri stereotipa u književnosti
Margaret Atwood, Sluškinjina priča
Sluškinjina priča je feministički distopijski roman o svijetu u krizi (ekraniziran je 2017. godine). Planet je opustošen nekom ekološkom katastrofom, a autoritarni režim svrgnuo je vladu SAD-a kako bi uspostavio teokratsku državu pod nazivom Gilead. Ova nova vlada nameće visoko stratificirano društvo koje podjarmljuje žene, a stavlja muškarce na vrh hijerarhije. Ženama su uskraćena prava, uključujući fizičku autonomiju i samoodređenje. Tekst prati protagonisticu Offred dok se bori s ovim novim svjetskim poretkom utemeljenim na mizoginiji i rodnoj nejednakosti, dajući kritički komentar o seksizmu koji održava rodne uloge i stereotipe u našem društvu.
J. K. Rowling, serijal o Harryju Potteru
Serijal o Harryju Potteru uglavnom je smješten u Školu vještičarenja i čarobnjaštva Hogwarts. Studentsko tijelo podijeljeno je u četiri kuće: Gryffindor, Hufflepuff, Ravenclaw i Slytherin. Kaže se da učenici Hogwartsa utjelovljuju vrline koje odražavaju njihovu kuću; Gryffindorci su hrabri, odvažni i viteški, na primjer, dok su Slytherini lukavi, ambiciozni i oštroumni. Ove generalizacije potiču kućno rivalstvo, osobito između Gryffindora i Slytherina, čije se stereotipne osobine mogu pronaći svugdje u tekstu.