Simboli su svaka slika ili stvar koja predstavlja nešto drugo. Simbolizam je uporaba simbola, koji može biti riječ ili slika, za prenošenje određene ideje. Živimo u svijetu punom simbola: zastave, ikone, pa čak i boje simboliziraju neko značenje kako bi nam olakšale snalaženje u našem okruženju.
Razmislite o ovome – kada ste u javnosti i morate koristiti zahod, tražite osnovne, bezoblične ljudske figure koje se nalaze na gotovo svim vratima i natpisima javnih zahoda. Ili, kada sudjelujete u prometu – kao vozač ili kao pješak – zelena vam boja daje do znanja da možete nastaviti, dok vam crvena boja govori da stanete.
Simbolizam u književnosti funkcionira na isti način. To je jezik kojim se pisci služe kako bi vizualno prenijeli poruke, čak i kada njihov rad nije ilustriran. Unutar teksta, simbolika djeluje vizualno kao dijelovi cjeline koji stvaraju sliku u umu čitatelja.
Što su simboli?
Simbol je svaka slika ili stvar koja predstavlja nešto drugo. Može biti nešto jednostavno poput slova, koje je simbol za dati zvuk (ili skup glasova). Slično tome, svaka je riječ simbol ideje koju predstavlja. Zastave su simboli nacija. I naravno, imamo razne vrste vizualnih simbola koje koristimo svaki dan, primjerice simbol za euro je €.
Simboli ne moraju biti stvari koje možete pronaći samo na tipkovnicama. Drvo može simbolizirati prirodu. Einstein simbolizira genija u našoj kulturi. Sve može biti simbol, ako ga mi učinimo simbolom. Vjerojatno se i sami možete sjetiti nekih jednostavnih primjera. Primjerice, ptica simbolizira slobodu, ruža romantiku, a zelena boja je često simbol ljubomore.
U književnosti su simboli često likovi, okruženja, slike ili drugi motivi koji zamjenjuju veće ideje. Autori često koriste simbole kako bi svom djelu dali više značenja i kako bi priča bila nešto više od događaja koje opisuje. Ovo je jedna od najosnovnijih i najraširenijih književnih tehnika.
Međutim, autori nam obično ne daju putokaz za svoj simbolizam, tako da može biti potrebno mnogo razmišljanja da bismo shvatili što simboli u književnom djelu točno znače – da bismo ih protumačili.
Simbolizam u književnosti
Simbolizam je uporaba riječi ili slika za simboliziranje određenih pojmova, ljudi, predmeta ili događaja. U književnosti, simbolizam je korištenje konkretne slike za predstavljanje apstraktne ideje. Budući da je ovo književno sredstvo široko otvoreno za tumačenje i budući da mnogi čitatelji stvaraju različite odnose s konkretnim objektima, ovo je jedan od skliskijih elemenata književnosti za razumijevanje i prenošenje publici. Ipak, razumijevanje simbolike i poznavanje simbola ključni su za ovladavanje poezijom i prozom.
U nekim je slučajevima simbolizam širok i koristi se za prenošenje teme djela, poput lava Aslana u romanu C. S. Lewisa Lav, vještica i ormar (1950.) kao simbola Krista. U drugim slučajevima, simbolizam se koristi za priopćavanje pojedinosti o liku, okruženju ili točki radnje, kao što je crna mačka koja se koristi kao simbol loše sreće lika.
Ponekad je simbol odskočna daska za proširenu metaforu. Ako srce predstavlja ljubav, što znači kada je srce zaleđeno, ili dva srca kucaju u istim grudima, ili netko ima lavlje srce? Iako dobar simbol sigurno može stajati sam za sebe, on također stvara prilike za igru s idejama na način na koji nas apstraktni jezik sprječava.
Ipak, simbol nije metafora. Simbolizam koristi relevantnu sliku za prenošenje relevantne ideje, dok metafora uspoređuje dvije naizgled nepovezane stavke. Za razliku od metafora i usporedbi, simbolizam koristi simboličku sliku više puta kroz tekst, s namjerom da bude središnja slika i ideja teksta. (Saznajte više o metaforama u našem cjelovitom vodiču ovdje.)
Kada je cijelo djelo simbolično, poznato je kao alegorija. Životinjska farma (1945.) Georgea Orwella jedna je od najpoznatijih modernih alegorija. Inače, simbolizam se često koristi u priči ili drugoj vrsti kreativnog djela koje treba čitati doslovno. Više o alegoriji možete saznati u našem tekstu ovdje.
Kako prepoznati simbolizam?
Simbolizam možete prepoznati kada se čini da slika u tekstu ukazuje na nešto drugo osim njenog doslovnog značenja. Može se ponavljati ili djelovati pomalo uznemirujuće, kao da autor to namjerno ističe (a moglo bi i biti – iako autori to ne čine uvijek). Na primjer, lik se može opisati kao da ima prodorne zelene oči koje fiksiraju druge. Ovo bi moglo biti simbolično za ljubomoru tog lika. Simbolika može biti očigledna do te mjere da se čini previše očitom, poput imenovanja zlog lika Cruella De Vil. S druge strane simbolizam može biti toliko suptilan da vam u potpunosti promakne. Kad je to slučaj, možda ćete prepoznati “što je pisac htio reći” tek nakon drugog čitanja, nakon što saznate kako priča završava.
Razlika simbolizma u poeziji i simbolizma u prozi
Simbolizam funkcionira malo drugačije u poeziji nego u prozi, prvenstveno zbog razlika u odabiru riječi i duljini teksta u poeziji naspram proze. Simbol ima tendenciju ponavljanja u prozi, tako da postaje motiv ili se nadovezuje na širu temu. Svako ponavljanje simbola komplicira ideju koju slika predstavlja.
Budući da poezija ima tendenciju biti kraća, također ima tendenciju koristiti simbole ekonomičnije. Simbolizam u poeziji može biti teže protumačiti ili razumjeti, budući da pjesma ne pruža toliko konteksta za čitatelja, pa stoga od čitatelja zahtijeva više zaključaka i tumačenja.
Vrste simbolizma u književnosti
Dok se predmet književnosti mijenjao s godinama, definicija simbolizma ostala je nepromijenjena. Sav simbolizam ujedinjen je konceptom riječi ili predmeta koji predstavlja nešto izvan svog doslovnog značenja. Kroz povijest, određene vrste simbolizma uživale su posebnu naklonost pisaca, pjesnika, dramatičara i tekstopisaca.
Religiozni simbolizam
Ovo je možda najdosljednije “prihvatljiv” oblik simbolizma kroz književnu povijest, budući da je obično bio odobren od strane vjerskih autoriteta koji su imali utjecaj na društvo većim dijelom ljudskog postojanja. Vjerski simbolizam seže do najranijih ljudskih civilizacija, pa i sama Biblija je preplavljena simbolizmom, uključujući Jaganjca Božjeg, zmiju kao đavla i nekoliko parabola s uključenim simbolizmom.
Vrhunci književnog religijskog simbolizma uključuju Izgubljeni raj (1667.) Johna Miltona (koji je i sam prepričavanje priče iz Postanka) i roman Braća Karamazovi (1879.-80.) ruskog pisca Fjodora Dostojevskog.
U hrvatskoj književnosti elementi simbolizma izraženi su u djelima A. G. Matoša (1873.-1914.) i V. Vidrića (1875.-1909.).
Romantični simbolizam
Romantizam je naglašavao osjećaje ispred stvarnosti i kreativnost ispred praktičnosti. Postao je popularan pokret u književnosti nakon što je rođen kao pokret likovne umjetnosti. Shakespeareovi soneti izvrstan su primjer romantičnog simbolizma, jer Shakespeare (1564.-1616.) u njima govori o ljepoti i ružnoći kroz simbole poput cvijeća i korova. Romantični simbolizam nastavio se i u modernističkim strofama, primjerice u lirici Edne St. Vincent Millay (1892.-1950.).
Emocionalni simbolizam
Korištenje konkretnih pojava za prenošenje emocija popularno je u književnosti. Poezija će opisati valove oceana koji simboliziraju mir i spokoj ili kišu koja simbolizira tugu u liku. Pojava ovih simbola može izraziti emociju scene ili lika na poetičniji način.
Mnogi autori i pjesnici koriste fizičku simboliku za opisivanje metafizičkih emocija. Francuski simbolisti poput Stéphanea Mallarméa (1842.-1898.) i Paula Verlainea (1844.-1896.) poznati su po ovom obliku simbolizma, kao i pisci engleskog jezika poput Williama Butlera Yeatsa (1865.-1939.) i Seamusa Heaneya (1939.-2013.).
Primjeri simbolizma u književnosti
Grčka mitologija
U grčkoj mitologiji, svi bogovi su simboli prirodnih sila – na primjer, Posejdon je simbol mora. Iznimno je moćan, ali i bijesan i nepredvidiv. Pričajući priče o Posejdonovom osvetničkom bijesu, Grci (koji nisu bili veliki brodograditelji) simbolično su poručili koliko more može biti opasno.
Gavran, Edgar Allan Poe
U Gavranu (1845.), najpoznatijoj pjesmi Edgara Allena Poea, ogromna crna ptica simbol je pripovjedačevih dubokih osjećaja gubitka, žaljenja, žalosti i usamljenosti. Svaki put kad pripovjedačeve misli odlutaju na njegovu pokojnu ženu, gavran grakne “nikad više”. Ovo je simbol načina na koji pripovjedačev um neprestano podsjeća na njegov gubitak, tjerajući ga da sve više tone u očaj i tugu.
Simbolizam izvan književnosti
Simbolizam se može pronaći u filmovima, pjesmama, pa čak i u brendiranju poznatih kompanija.
Staklena cipela u filmu Pepeljuga ikonski je simbol do danas – svako pojavljivanje staklene papuče pobudit će sjećanja na ovaj klasični film. Ali u filmu to ima i simbolično značenje: to je Pepeljugina karta za oslobođenje od ropskog života.
Drugi primjer može se naći u filmu Panov labirint redatelja Guillerma del Tora iz 2006. godine. Najistaknutiji primjer simbola u filmu je sam labirint, koji simbolizira Ofelijinu želju da pobjegne od surove stvarnosti s kojom se suočava.
Tvrtke koriste simbole za promicanje svoje marke u obliku logotipa, slika, fontova i boja koje potrošači mogu lako prepoznati. Neki primjeri uključuju prepoznatljivo “M” poznatog lanca brze prehrane McDonald’s, kao i kvačica poznatog modnog brenda Nike. Ovi logotipi simboliziraju njihove tvrtke i omogućuju jednostavno prepoznavanje kako bi kupci mogli steći lojalnost brendu.
Emotikoni su još jedna referenca na simboliku, budući da svaki lik predstavlja veću ideju. Neki su doslovniji, poput životinja, ali svadbena zvona, na primjer, mogu se koristiti za čestitanje prijatelju na braku ili nagovještaj buduće uspješne veze.
Važnost simbola
Simboli dodaju slojeve značenja priči, pjesmi ili drugom kreativnom djelu. Omogućuju autoru da isporuči ideju ili poruku unutar naracije, poruku na više razina. Na primjer, autor bi mogao prenijeti poruku o Bogu pišući priču o velikoj obitelji, u kojoj su jedan ili oba roditelja simboli Boga, dok su djeca simboli čovječanstva (i možda postoje kućni ljubimci ili vrt koji predstavljaju prirodni svijet). Priča bi mogla istovremeno biti o obiteljskoj dinamici i o religiji. Drugim riječima, simboli dodaju dubinu.
Osim upotrebe simbola u svom pisanju, autori također mogu kritizirati simbole koji već postoje u njihovoj (ili nečijoj) kulturi. Na primjer, majmuni u zapadnoj kulturi stereotipno simboliziraju prirodno porijeklo čovječanstva i primitivne osobine koje inače pripisujemo životinjama. Ako se osoba ponaša grubo, glupo ili nasilno, mogli bismo je nazvati “majmunom”, što izražava negativan stav o divljoj prirodi, ali i ljudskoj prirodi, u našoj kulturi.
Ali u filmovima Planet majmuna ovaj je simbol obrnut – majmuni su često simpatičniji, sofisticiraniji i inteligentniji od ljudi, pa počinju simbolizirati neke od najboljih kvaliteta čovječanstva, kao i one najgore. Zbog toga je film kritika popularnih ideja o čovječanstvu i prirodi. U isto vrijeme, ljudska bića obično simboliziraju civilizaciju i humanitarne vrijednosti, međutim okrutnost nekih ljudi u filmovima čini čovječanstvo simbolom brutalnosti umjesto majmuna.
