Nadrealizam je bio umjetnički i književni pokret koji je koristio fantaziju, mitove i slike snova pri stvaranju umjetnosti. Nadrealistički pokret započeo je u Europi 1920-ih kao reakcija na zločine Prvog svjetskog rata i kulturno-političke vrijednosti tog razdoblja.
Karakteristike nadrealističkog umjetničkog djela uključuju: korištenje elementa fantazije, metafizičke atmosfere i sanjalačkih slika koje prikazuju tajanstvena okruženja i krajolike, i više. Nadrealističke tehnike uključuju: kolaž, crtanje, frottage i još mnogo toga.
Značajni vizualni umjetnici nadrealističkog pokreta su André Breton, Salvador Dali i René Magritte. Značajna nadrealistička umjetnička djela uključuju: “Postojanost sjećanja” Salvadora Dalíja, “Bitku riba” Andrea Massona i “Le Dejeuner en Fourrure” Meret Oppenheim.
Što je nadrealizam?
Nadrealizam je bio umjetnički pokret i književni pokret koji je koristio fantaziju, mit i slike snova unutar umjetničkih djela. Nadrealizam se u Europi pojavio 1920-ih kao reakcija na zločine Prvog svjetskog rata i kulturno-političke vrijednosti tog vremena. Nadrealizam je definiran stavom eksperimentiranja i otvorenošću prema mogućnostima i neočekivanim ishodima, bunio se protiv ograničenja racionalnog uma, a time i represivnih društvenih normi. Nadrealizam je bio neraskidivo povezan s psihoanalitičkim teorijama Sigmunda Freuda koje su poslužile kao temelj za potpuno odbacivanje racionalizma i konformizma od strane pokreta.
Podrijetlo pojma “nadrealizam”
Pojam “nadrealizam” potječe od francuskog pisca Guillaumea Apollinairea, koji je skovao riječ “nadrealizam” 1917. godine. Pojam “nadrealizam” izveden je iz francuskih riječi “sur” (na, gore) i réalisme (realizam, stvarnost). Doslovni prijevod je “iznad ili izvan stvarnosti”. Nadrealisti su imali za cilj doći do nesvjesnog i pomiješati logično s iracionalnim, snom i stvarnošću kako bi stvorili novu hiper-stvarnost.
Nadrealistički umjetnici koristili su fantazije, mitove i slike snova za stvaranje djela; eksperimentirali su nizom medija i inovativnih procesa na nekonvencionalne i simbolične načine kako bi istražili unutarnje funkcioniranje svojih umova. Doprinosi nadrealizma odigrali su značajnu ulogu u povijesti umjetnosti utječući na brojne kasnije umjetničke pokrete, a njihov je rad i danas relevantan.
Povijest umjetničkog pokreta nadrealizam
Nadrealizam se izvorno pojavio kao književni pokret u Parizu 1924. godine i bio je izdanak pokreta Dada. Bivši član grupe Dada, pisac i pjesnik André Breton, razočaran nedostatkom usmjerenja Dade, počeo je eksperimentirati s novim i inovativnim praksama. Pod velikim utjecajem ideja Sigmunda Freuda (oca psihoanalize), Breton je iskoristio Freudove teorije kako bi uspostavio filozofiju nadrealizma, koja se usredotočila na intuitivne i automatske procese.
Andre Breton utemeljio je i vodio nadrealistički pokret koji je privukao niz mladih francuskih pisaca i umjetnika željnih istraživanja kreativnog potencijala nesvjesnog uma. Bretonski i nadrealistički umjetnici koristili su razne medije i bili pioniri u korištenju slučajne povezanosti između teksta i slike.
Breton je napisao “Nadrealistički manifest” i definirao nadrealizam kao: “Čisti psihički automatizam u svom čistom stanju, kojim se želi izraziti – verbalno, putem pisane riječi ili na bilo koji drugi način – stvarno funkcioniranje misli. Diktat misli, u nedostatku svake kontrole koju provodi razum i izvan svih estetskih i moralnih preokupacija.”
Najznačajnija međunarodna nadrealistička izložba održana je u galeriji Beaux Arts u Parizu 1938. godine. Nadrealizam je imao značajan utjecaj na niz disciplina osim književnosti i vizualnih umjetnosti, poput glazbe, filma i kazališta, filozofije, društvene i političke teorije. Iako sa središtem u Francuskoj, nadrealizam se proširio po cijelom svijetu, uvlačeći mnoge umjetnike u svoj krug, posebno u 1930-im i 40-im godinama, u razdoblju naglašenom velikom zabrinutošću za društvo na rubu propasti. S krizom rastućih političkih nemira i drugog svjetskog rata, mnogi su se nadrealisti preselili u Ameriku, šireći tako dalje svoje poglede.
Breton se sve više bavio revolucionarnim političkim aktivizmom za glavni cilj pokreta, što je dovelo do raspršivanja članova nadrealističke skupine u manje umjetničke skupine. Kraj Drugog svjetskog rata označio je početak kraja nadrealizma koji je kao pokret prestao postojati oko 1960. godine.
Zanimanje nadrealista za automatske procese i fokus na podsvjesni i nesvjesni um utjecalo je na umjetnike koji su 1940-ih prednjačili pokretu apstraktnog ekspresionizma.
Značajke umjetnosti nadrealizma
Vizualne karakteristike nadrealizma su sljedeće:
- Element fantazije,
- metafizička atmosfera,
- sanjaste i jezovite slike koje prikazuju tajanstvena okruženja i krajolike,
- prikaz s gotovo fotografskom preciznošću,
- hiperrealistično prikazivanje oblika i volumena,
- iskrivljenje stvarnosti s proturječnim elementima i nasumičnim asocijacijama,
- ekscentričan, šokantan i tajanstven,
- jeziva bića i fantastični oblici iz svakodnevnih predmeta,
- upotreba vizualnog oblika za izražavanje i prevođenje nesvjesnog,
- eksperimentalne tehnike i oblici kao što su kolaž, frottage, crtanje, decalcomania i grattage.
Nadrealisti su eksperimentirali s različitim medijima, kao što su pisanje, slikanje, eksperimentalne tehnike, objekti i skulpture, fotografija i film. Unatoč tome, slike u nadrealističkim slikama vjerojatno su najizrazitiji element pokreta.
Nadrealistička djela posjeduju element iznenađenja s neočekivanim, jezovitim jukstapozicijama i apsurdnim temama. Nadrealisti su bili zainteresirani za tumačenje snova i promatrali su ih kao izraze potisnutih emocija i želja. Svaki je umjetnik koristio ponavljajuće teme i motive iz snova i nesvjesnog uma.
“Biti nadrealist znači izbaciti iz glave svako sjećanje na ono što ste vidjeli i uvijek biti u potrazi za onim što nikada nije bilo”, Rene Magritte
Jedno od središnjih nadrealističkih načela je korištenje pomaka. Uklanjanjem i premještanjem elementa iz njegovog izvornog i poznatog konteksta, nadrealisti su se igrali šokantnim jukstapozicijama kako bi kod gledatelja izazvali nove psihološke asocijacije.
Tehnike nadrealizma
Nadrealistički umjetnici koristili su i izmislili razne tehnike i igre, uključujući: automatizam, kolaž, crtanje, frottage, decalcomania i grattage. Svrha ovih tehnika bila je istražiti kreativni proces koji slobodno teče odsutan od svjesnog donošenja odluka i racionalnog uma. Napravili su niz radova i istražili različite metode i medije.
Kolaž, crtanje, frottage, decalcomania i grattage samo su neke od tehnika koje su umjetnici poput Maxa Ernsta i Joana Miróa osmislili i upotrijebili za izradu neočekivanih, pa čak i bizarnih umjetničkih djela. Umjetnici poput Hansa Arpa koristili su tehniku kolaža, dok je Meret Elisabeth Oppenheim stvarala sklopove uobičajenih predmeta.
Jedna od najpopularnijih tehnika koju su koristili mnogi nadrealistički umjetnici da dođu do nesvjesnog uma bio je automatizam. Izraz “automatizam” u psihologiji opisuje nevoljna ponašanja i procese koji se događaju bez svjesnog napora osobe, poput disanja, refleksa, motoričkih i proceduralnih vještina, skrivenih predrasuda i tako dalje. Nadrealisti su za to crpili nadahnuće iz medija “pisanja duhova” i psihoanalitičkih tehnika koje su koristili Freud i drugi kako bi otkrili nesvjesne misli pacijenata kroz monologe.
Nadrealisti su razvili tehnike “automatskog” pisanja, govora, slikanja, slobodnog povezivanja slika i teksta te interaktivne grupne igre kao što je Exquisite Corpse, za koje su vjerovali da će im pomoći u otkrivanju skrivenih aspekata ljudske psihe i stvoriti moćnije i pravi rad.
Nadrealistička umjetnička djela
Primjeri poznatih nadrealističkih umjetničkih djela uključuju sljedeće:
Salvador Dali, POSTOJNOST SJEĆANJA, 1931.
Salvador Dali izumio je Paranoiac Critical Method, kroz koji je inducirao mentalno stanje halucinacija bez upotrebe kemikalija, što mu je omogućilo da pobjegne od stvarnosti i doživi vizije koje bi potom pretočio u umjetnost.
U svom djelu “Postojanost sjećanja” Dali je stvorio bizarnu sliku halucinantnog svijeta i tajanstvenog mjesta. Slika prikazuje pustinjski krajolik s morem u pozadini, unakaženim usnulim licem koje leži, komadom zgrade s lijeve strane sa suhim stablom i satovima koji se tope posvuda uokolo. Svi elementi kompozicije oslikani su s velikim detaljima i velikom tehničkom vještinom, uz korištenje perspektive i dubine.
Najkarakterističniji element su satovi koji se tope, što se može protumačiti kao simbol koncepta prolaska vremena izgubljenog u snovima ili podsvijesti. Mravi koji hodaju po satovima predstavljaju propadanje i trošenje vremena. Uopće nema kretanja; sve je stalo. No, naslov “postojanost sjećanja” može se odnositi i na činjenicu da je vrijeme stalo u starim sjećanjima.
BATTLE OF FISHES, Andre Masson, 1927.
Ovaj mješoviti medij, “Battle of Fishes” kreirao je Andre Masson u tehnici automatskog slikanja, na što ukazuje slobodna i agresivna gestualna linija. Slika koja je proizašla iz ovog automatskog procesa predstavlja žestoku podvodnu bitku među ribama s oštrim zubima. Komunicira osjećaj zbunjenosti, ali i ritmičko kretanje i ravnotežu između različitih elemenata: skupnih linija, pješčanih područja i intenzivnih crvenih izljeva krvi.
Ovo djelo je prikaz brutalnosti života i teških tjeskoba koje je Masson patio kroz fizičke i psihičke traume koje je zadobio u Prvom svjetskom ratu.
Nakon rata Masson je bio institucionaliziran te je patio od nesanice i noćnih mora koje su se ponavljale, što mu je poslužilo kao inspiracija za njegova nadrealistička umjetnička djela. Za Massona je nadrealizam bio idealno oruđe za pronalaženje olakšanja i izražavanje njegovih nesvjesnih misli i osjećaja.
GOLCONDA, René Magritte, 1953.
Belgijski umjetnik René Magritte u svom djelu “Golconda” predstavlja stotine muških figura u kaputima i šeširima koji isprva izgledaju kao da padaju poput kišnih kapi s vedra neba u prizoru predgrađa ispunjenom tradicionalnim belgijskim kućama. Sve su figure identične, ali se razlikuju po orijentaciji i udaljenosti između sebe, a odaju statično stanje kao da lebde u zraku. Kompozicija je asimetrična, nema središnje točke. Postoji ponavljajući uzorak koji stvara ritam i kretanje naprijed-natrag. I sam Magritte živio je u sličnom predgrađu i odijevao se na sličan način.
Magritte koristi realistične slike na fantastičan i zagonetan način kako bi izazvao ljudske percepcije. Pokušaj razumijevanja dubljeg značenja slike bit će neučinkovit, jer je misterij ono što je u osnovi djela; Sam Magritte je izjavio: “Moje slike su vidljive slike koje ništa ne skrivaju; izazivaju misterij i doista, kad čovjek vidi neku od mojih slika, postavi si jednostavno pitanje: ‘Što to znači?’. To ne znači ništa, jer ni tajna ne znači ništa, ona je nespoznatljiva.”
Veći popis nadrealističke umjetnosti prikazan je u nastavku:
- Egg in the Church or the Snake (1932), André Breton
- Carnival of Harlequin (1924-25), Joan Miró
- The Son of Man (1964), Rene Magritte
- The Treachery of Images (1929), Rene Magritte
- The Barbarians (1937), Max Ernst
- Eine Kleine Nachtmusik (1943), Dorothea Tanning
- Automatic Drawing (1934), Andre Masson
- Suspended Ball (1930–31), Alberto Giacometti
- The Temptation of St. Anthony (1946), Salvador Dalí
- Lobster Telephone (1938), Salvador Dalí
- Harlequin’s carnival (1924), Joan Miró
- The Tilled Field (1923–1924), Joan Miró
- Mama, Papa is Wounded! (1927), Yves Tanguy
- Ulu’s Pants (1952), Leonora Carrington
- I Saw Three Cities (1944), Kay Sage
- I and the Village (1911), Marc Chagall
- Celestial Pablum (1958), Remedios Varo
Nadrealistički umjetnici
Neki od najznačajnijih nadrealističkih umjetnika su: André Breton, Salvador Dali, René Magritte, Jean Arb, Andre Masson, James Ensor, Juan Miró, Max Ernst, Meret Oppenheim.
Salvador Dali (1904. – 1989.)
Španjolski umjetnik, jedan od najznačajnijih i najprepoznatljivijih nadrealističkih umjetnika. Vrlo ekscentrična figura nadrealističke umjetnosti. Dok su se drugi nadrealisti više oslanjali na snove i tehniku automatizma kako bi izvukli i razotkrili svoje fantazije iz podsvijesti, Salvador Dalí se predstavlja kao pravi paranoik. Radio je u svim medijima, ostavivši iza sebe bogat opus koji se sastojao od uljanih slika, crteža, akvarela, grafika, nakita i predmeta svih vrsta.
René Magritte (1898.-1967.)
Rene Magritte rođen je 21. studenog 1898. u Lessinesu u Belgiji. Magritte je bio belgijski nadrealistički slikar s utjecajem Dade. U svom radu često daje nove interpretacije poznatih predmeta. Magritteova umjetnost pokazuje reprezentativniji stil nadrealizma. Osim fiktivnih elemenata, njegova su djela često duhovita i zabavna. Apsurdno miješa slike i ideje koje su potpuno proturječne, suprotne i različite. Namjera mu je bila poljuljati konvencionalna očekivanja gledatelja. Kroz svoje fantastične skladbe stil zvan “magični realizam”.
Rene Magritte preminuo je 15. kolovoza 1967. u Schaerbeeku u Belgiji.
Meret Elisabeth Oppenheim (1913. – 1985.)
Meret Elisabeth Oppenheim rođena je 6. listopada 1913. u Berlinu u Njemačkoj. Rođena je Njemica, ali je identificirana kao švicarska umjetnica. U Pariz se 1932. preselila na studij likovnih umjetnosti, gdje je upoznala švicarskog umjetnika Alberta Giacomettija i francuskog umjetnika Jeana Arpa te se ubrzo pridružila skupini nadrealista. Oppenheim je napravio predmete koji su iznenadili i oduševili javnost.
Radila je s različitim medijima kao što su slikarstvo, objekti i asemblaži, mješovita tehnika i fotografija. Studirala je na Baselskoj školi likovnih umjetnosti i sudjelovala na skupnim izložbama nadrealističkih umjetnika. Njezino brzo priznanje i uspjeh, međutim, doveli su je do melankolije i tjeskobe, što je rezultiralo padom njezina rada, koji je trajao dvadeset godina. Na umjetničku scenu vratila se 1954. godine.
Oppenheim se smatra najvažnijom predstavnicom nadrealizma u Švicarskoj. Najpoznatija je po svojim kultnim i čudnim sklopovima koji su uklanjali uobičajene predmete iz njihovog poznatog konteksta. Meret Elisabeth Oppenheim umrla je 15. studenog 1985. u Baselu u Švicarskoj.
Joan Miró (1893.-1983.)
Joan Miro bio je španjolski katalonski slikar i kipar. Rođen 20. travnja 1893. u Barceloni, u Španjolskoj, Miro je postao poznat kao jedan od najvećih i najomiljenijih umjetnika 20. stoljeća. Smatra se “pjesnikom” slike.
Rijetki ljudi mogu odoljeti šarmu veselih, živahnih, maštovitih, a ponekad i prijetećih figura i simbola. Koristio je automatske tehnike i spajao nadrealističku fantaziju s apstraktnim slikarstvom. Često ga svrstavaju među nadrealiste, iako se radije držao podalje od njih i odbijao je potpisati njihove manifeste. Danas se smatra značajnim pretečom američkog apstraktnog ekspresionizma.
Joan Miro preminuo je 25. prosinca 1983. u Palmi u Španjolskoj.
Max Ernst (1891.-1976.)
Max Ernst bio je njemački slikar i kipar koji se smatra mostom između dadaizma i nadrealizma. Bio je samouk umjetnik bez službenog obrazovanja u umjetnosti, ali je uvelike nadahnuo generaciju američkih umjetnika dok je boravio u SAD-u nakon što je pobjegao iz Europe tijekom Drugog svjetskog rata. Bio je poznat po kombinaciji različitih tehnika kojima je dočaravao detalje i prodirao u tajanstveni svijet prirode. Izumio je poznatu Frottage i Grattage tehniku i tehniku kapanja koju je kasnije usvojio Jackson Pollock, a bavio se kolažom i asemblažom.
Max Ernst rođen je 2. travnja 1891. u Brühlu u Njemačkoj, a umro je 1. travnja 1976. u Parizu u Francuskoj.
Potpuni popis nadrealističkih umjetnika možete pronaći u nastavku:
- André Breton
- Hans Arp
- Max Ernst
- Salvador Dalí
- Alberto Giacometti
- Joan Miró
- René Magritte
- Man Ray
- Yves Tanguy
- Leonora Carrington
- Pablo Picasso
- Meret Oppenheim
- Hans Richter
- Hansa Bellmera
- Luis Bunuel
- Claude Cahun
- Remedios Varo
- André Masson
- Gala Dalí
- Paul Eluard
- Louis Aragon
- Charles Baudelaire
Tko je utjecao na nadrealizam?
Nadrealisti su koristili Freudovu teoriju snova kao teorijski temelj za svoj rad, posebno njegovu knjigu, Tumačenje snova (1899). Freud je naglasio da su snovi i nesvjesno prozor u složene i potisnute unutarnje svjetove naših najdubljih motivacija, najdubljih strahova i misli o seksualnosti, željama i nasilju.
Nadrealisti su ovim psihoanalitičkim teorijama nastojali dati poetski i umjetnički izraz, primjenom praksi poput hipnoze, automatskog pisanja, eksperimentalnog hodanja i snimanja snova. Prije njih, dadaisti su također eksperimentirali s metodama poput hipnoze kako bi dobili pristup podsvijesti.
Međutim, umjetnički utjecaji na pokret nadrealizma dolazili su iz mnogo različitih izvora. Najizravniji utjecaj na mnoge nadrealiste imao je rad Giorgia de Chirica, koji je poput njih također koristio fantastične slike s nelogičnim i bizarnim jukstapozicijama u svojim metafizičkim slikama. De Chirico nije bio nadrealist, iako je njegov utjecaj na pokret bio toliko velik da ga se često greškom smatra jednim nadrealistom. Utemeljitelj pokreta, André Breton, čak je odabrao De Chiricovo djelo “Tobiasov san” da posluži kao amblem pokreta.
Nadrealiste su također privlačili radovi umjetnika koji su se bavili primitivizmom, naivnim ili fantastičnim slikama, a nadahnjivali su se čak i od renesansnih umjetnika kao što su Giuseppe Arcimboldo i Hieronymus Bosch.
Na koga je utjecao nadrealizam?
Izložba Fantastična umjetnost, dadaizam, nadrealizam, 1936. u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, ostavila je dubok dojam na mnoge američke umjetnike, poput Jacksona Pollocka, koji je počeo eksperimentirati s automatizmom. Njegovi eksperimenti kasnije će dovesti do njegovih slika kapanjem.
Zbog političkog preokreta u Europi tijekom Drugog svjetskog rata, New York se pojavio kao središte nove avangarde koja je favorizirala apstrakciju kao sredstvo pristupa nesvjesnom, suprotno realističnijem pristupu europskih nadrealista. Brzina kojom su se ovaj revolucionarni pokret i nadrealističke ideje proširile njujorškom umjetničkom scenom pokazuje izložba Peggy Guggenheim iz 1942. godine u galeriji Art of this Century, umjetnika pod utjecajem nadrealizma, kao što su Rothko, Gottlieb, Motherwell, Hoffman, Still, i Pollock, među europskim slikarima Miró, Klee i Masson.
Konačno, nadrealizam je ostavio tako dubok utjecaj na umjetnost da se i danas širi globalno. Mnogi su suvremeni umjetnici i dan danas fascinirani principima nadrealizma te stvaraju djela kako bi istražili svoje unutarnje svjetove i izrazili svoju kreativnost.