Metafora je nešto sasvim uobičajeno u svakodnevnom govoru i vjerojatno ih koristimo na desetke puta svaki dan, ali što je točno metafora, kako je izgrađena i što ju razlikuje od drugih govornih figura?
Jednostavno rečeno, metafora je govorna figura koja uspoređuje dvije stvari koje nisu slične. Kao književno sredstvo, metafora stvara implicitne usporedbe bez izričite upotrebe “kao” ili “poput”. Metafora je način da se ustvrdi da su dvije stvari u usporedbi identične, a ne samo slične. Ovo je korisno u književnosti za korištenje specifičnih slika ili pojmova za izražavanje apstraktnih istina.
Što je metafora?
Na starogrčkom, riječ metapherō znači “prenijeti preko”. Na neki način, to je upravo ono što metafora čini: ona nosi zajedničku kvalitetu ili karakteristiku kroz dvije stvari ili koncepte različite prirode. Zbog toga metafora obično ima dva dijela: subjekt koji pokušavamo opisati, i predmet čije atribute posuđujemo.
U jednom od najpoznatijih Shakespearovih monologa iz komedije Kako vam drago (1623.) koji započinje izjavom “Sav svijet je pozornica” , “svijet” je metaforički sveden na pozornicu u kojoj su ljudi samo glumci.
Bez upotrebe komparativnih riječi, poput riječi “kao” ili “poput”, metafore nam omogućuju stvaranje novih veza i na taj način prenošenje dodatnog značenja. Uobičajena figura govora, ona pomoći publici da jasnije razumije ideju. Metafore nam također mogu pokazati da je nešto simbol nečeg drugog.
Konačno, metafore se često koriste za dodavanje boje ili naglasak na točku koju pokušavate predočiti. Na primjer, ako kažete da netko ima “zlatno srce”, koristite metaforu da opišete njegovu dobru prirodu. Iako srce osobe nije doslovno od zlata, ova vrsta figurativnog jezika prenosi poantu na intuitivan, razuman i poetičan način.
Funkcija metafore
Pisci koriste metaforu da dodaju boju i naglasak onome što pokušavaju izraziti. Na primjer, ako kažete da netko ima “more znanja”, koristite metaforu da izrazite koliko je pametan ili obrazovan. “Znanje” i “more” nisu doslovno povezani, ali su povezani figurativno jer su oboje goleme stvari koje je teško izmjeriti. Spajajući ih zajedno, možete naglasiti koliko je znanje neke osobe golemo.
Isto tako, ako kažete da netko ima “zlatno srce”, koristite metaforu da opišete njegovu dobru prirodu koja je u čovjeku nešto vrijedno, poput zlata. Iako srce osobe nije doslovno od zlata, ova vrsta figurativnog jezika prenosi poantu na intuitivan, razuman i poetičan način.
Kao i drugi oblici usporedbe, metafora dodaje snažne detalje pisanju. Unošenjem osjetilnih detalja u obliku metafora, riječi postaju zanimljivije i stvarnije te pomažu čitateljima da zamisle, pa čak i osjete scenu ili lik. Dobra metafora također vježba maštu čitatelja – pomaže mu ili njoj da sagleda poznate koncepte na nov način ili pomaže objasniti inače nejasnu temu.
Mnogi uobičajeni izrazi su metafore, pa primjerice i ako nekoga nazovete zmijom, svinjom ili mačkom. Ovi figurativni izrazi toliko su rašireni da rijetko zastanemo i razmislimo o njima – ali osim ako doslovno ne mislite da netko vijuga po zemlji ili ima rep, koristite metaforu kada tu osobu nazivate zmijom ili mačkom.
Uobičajeni primjeri metafora
Mnogo je uobičajenih primjera metafora u svakodnevnom razgovoru i pisanju. Evo nekih dobro poznatih upotreba ove figure govora:
- Smijeh je najbolji lijek.
- Ona je samo kasno procvjetala.
- Postoji li crna ovca u tvojoj obitelji?
- Njegovo srce od kamena me iznenadilo.
- U ovoj zgradi miriše uspjeh.
- Zakopan je u moru papirologije.
- Nosim težak teret na ramenima.
- Vrijeme je novac.
- Nijedan čovjek nije otok.
- Godine su stanje duha.
- Sinoć sam spavao snom mrtvaca.
- Novopečeni roditelji imali su zvijezde u očima.
- Zločinac ima krv na rukama.
- Živjela je pod staklenim zvonom.
- Vaš argument je sklizak teren.
- Njemu je glava u pijesku.
- Drago mi je upoznati tvoju bolju polovicu.
Razlika između metafore i drugih sličnih figura
Razlika između metafore i alegorije
Što se tiče razlike između alegorije i metafore, čini se da obje pripadaju istoj skupini govornih figura. Razlog je što obje znače usporedbu. Međutim, alegorija predstavlja dugu ili kontinuiranu usporedbu koja može sadržavati cijelu priču, s alegorijskim likovima i situacijama. To bi mogla biti priča unutar priče kao što je Platonova Alegorija pećine.
Životinjska farma Georgea Orwella politička je alegorija o revoluciji i moći. Kroz priču o skupini domaćih životinja koje svrgnu vlasnika farme, Životinjska farma istražuje teme totalitarizma, kvarenja ideala i moći jezika. To je ujedno i distopija.
Orwell svoju priču oblikuje kao političku alegoriju; svaki lik predstavlja lik iz Ruske revolucije 1917. godine. G. Jones, izvorni ljudski vlasnik farme, predstavlja neučinkovitog i nesposobnog cara Nikolu Drugog. Svinje predstavljaju ključne članove boljševičkog vodstva: Napoleon predstavlja Josifa Staljina, Snowball predstavlja Lava Trockog, a Squealer predstavlja Vjačeslava Molotova. Druge životinje predstavljaju radničku klasu Rusije: u početku su bile strastvene prema revoluciji, a na kraju su izmanipulirane da podrže režim koji je bio jednako nesposoban i nedvojbeno brutalniji od prethodnog.
Razlika između metafore i usporedbe
Usporedba (također nazvana “analogija”) vrlo je slična metafori – zapravo toliko slična da se često brkaju! Ali postoji ključna razlika: usporedbe koriste eksplicitni komparativni jezik kao što su “kao” i “poput” da pokažu odnos između dviju stvari, često u obliku A je kao B ili A je poput B. Na taj način usporedbe mogu biti doslovno istinite, dok metafora nije doslovno istinita.
Primjer 1
Metafora: Sav svijet je pozornica.
Usporedba: Sav svijet je poput pozornice.
Primjer 2
Metafora: Moje srce je usamljeni lovac.
Usporedba: Moje srce je poput usamljenog lovca.
Primjer 3
Metafora: Bila je vatra bijesa.
Usporedba: U svom bijesu bila je smrtonosna poput požara.
Posljednja usporedba je pretjerivanje, tako da nije doslovno istinita – ali usporedni jezik je ipak čini drugačijom od metafore.
Razlika između metafore i personifikacije
Personifikacija je govorna figura u kojoj autor opisuje neživi predmet kao da se ponaša na ljudski način. Metafore i personifikacija su povezane jer kod obje figure jedna ideja zamjenjuje drugu. Na primjer, ako kažete “laži ne mogu daleko pobjeći”, to je metafora koja izražava da laži ne traju dugo, ali je također personifikacija jer opisuje laži koje jure poput ljudi.
Evo još nekoliko primjera:
- Vrata su vrisnula kad su se otvorila.
- Grad se stisnuo uz podnožje strme litice.
- Šumom su jurile male vatre.
Očito, vrata doslovno ne vrište, gradovi se ne zbijaju, a požari ne jure; ljudi rade te stvari. Ali personifikacija dodaje osjetilne detalje i čini te rečenice živopisnijima.
Razlika između metafore i metonimije
Budući da zvuče slično, ljudi često brkaju metaforu i metonimiju. Zapravo, ove dvije figure su gotovo suprotne jedna drugoj. Dok i metafora i metonimija zamjenjuju jednu stvar drugom, metafora primjenjuje nepovezani izraz na nešto, dok metonimija koristi srodni izraz da zamijeni drugi. Drugim riječima, metafora pruža zamjensku ideju, a metonimija pruža povezanu ideju. Često je metonimija manji dio nečega – na primjer, ako dobijete novi auto, možete reći da ste dobili “nova kola” – kola nisu metafora za automobil, već povezani dio automobila koji predstavlja cijelinu.
Primjer 1
Britanska flota bila je trideset jedara jača od naše.
Ovdje jedra zamjenjuju brodove; jedra nisu metafora za brodove. Jedra zamjenjuju riječ “brod” jer su stvarni dio broda.
Primjer 2
Washington sada pregovara s Pekingom o koordiniranju nove trgovinske politike.
Ovo je iznimno česta metonimija u novinama i vanjskopolitičkim krugovima. Rečenica zapravo govori o nacionalnim vladama Kine i SAD-a, ali koristi nazive glavnih gradova tih zemalja kao metonimije.
Primjer 3
Moj je otac imao nekoliko desetaka grla na svojoj farmi.
Još jedan vrlo čest izraz, u kojem grla stoje umjesto stoke. Opet, “grla” nisu metafora za životinje, ali one stoje umjesto riječi “životinja”.