Biti gejša ne znači ono što većina ljudi pomisli prilikom spomena na tu riječ jer su česte pogrešne interpretacije uloge gejša dovele do zablude da njihov posao imao seksualnu konotaciju. Gejše nisu kurtizane, kako mnogi pogrešno tumače.
Gejše su umjetnice, i upravo to znači riječ „geisha“ na japanskom jeziku. Gejša je profesionalna hostesa i zabavljačica koja je izvanredno obrazovana u raznim umjetničkim sferama, osobito japanskoj tradicionalnoj umjetnosti.
Posao gejša je da barataju mnogobrojnim tradicionalnim vještinama poput plesa, pjevanja, sviranja, kaligrafije, umjetnosti ikebane i mnogo toga drugog. Zbog toga se u nekim dijelovima Japana ona naziva i geiko, što u prijevodu znači „dijete umjetnosti“.
Zbog toga je važno zapamtiti: predodžbe o gejšama koje su stvorene iz raznih razloga a koje tvrde da su gejše simbol seksa nemaju nikakve veze sa stvarnim položajem gejša u Japanu. Gejša je vrhunska zabavljačica, ali u njezinim nastupima nema nikakvih seksualnih usluga.
Gejša je jedina profesija u Japanu u kojoj je žena rangirana više od svih muškaraca!
Koja je uloga gejše?
Gejša je posao koji je nastao kako bi se muškarcima omogućilo neseksualno druženje sa ženama koje su im mogle pružiti zadovoljstvo drugačijeg, sadržajnijeg tipa.
Gejša se razlikovala od uobičajene žene koja je tradicionalno bila u potpunosti potčinjena muškarcu i koja ga je čekala kod kuće, a koja je tijekom njegovog izbivanja na poslu radila kućanske poslove. Ona nudi zabavu i uživanje u umjetnosti, a s obzirom na njeno znanje i činjenicu da se ona konstantno usavršava u svom poslu, susreti s gejšama ne koštaju malo.
Najvažnija uloga gejše je da zabavi i opusti gosta te da mu pruži zadovoljstvo svojim umjetničkim talentima i vještinama koje svaka gejša ima u velikom broju.
Gejše obično svoje nastupe održavaju na raznim proslavama ili skupovima, japanskim tradicionalnim restoranima i čajanama, ali mogu nastupati i na privatnim zabavama što se mora rezervirati u posebnim agencijama.
Gejšin posao na takvim skupovima i zabavama je da održava dobro raspoloženje domaćina, da razgovara s gostima i animira ih te da svakom gostu da jednaku količinu pažnje kako bi se svatko osjećao jednako „važan“.
Kada i kako nastaju gejše?
Početkom 12. stoljeća na japanskom carskom dvoru pojavile su se profesionalne plesačice koje su oduševljavale stanare palače svojim putenim plesom.
Ove su plesačice imale veliku naklonost plemstva, što se lako moglo vidjeti po raskošnoj odjeći koju su nosile. Njihov je glavni posao bio plesati ples pod imenom imayo, koji se razlikovao od uobičajenog sakralnog plesa po svojoj ljubavnoj tematici.
Njihov je ples bio praćen i glazbalima, a zbog svoje velike popularnosti postale su nezamjenjivi dio dvora te su se nakon nekog vremena razvile u umjetnice koje danas poznajemo pod nazivom gejše.
Gejša danas u Japanu nema mnogo, a dva su područja poznata po njima: Kyoto i područje Giona te Kanazawa.
Gejše su živjele u skromnim kućama što se nije promijenilo niti danas, a radile su u čajanama koje su se nazivale ochaya i koje nisu nimalo sličile čajanama kako ih mi danas zamišljamo. Ova su mjesta bila sličnija privatnim klubovima u kojima su gejše svoje goste zabavljale plesom i pićem.
Kako se postaje gejšom?
Tradicionalna japanska gejša svoje obrazovanje je započinjala već u šestoj godini života. Odmalena se uči lijepom ponašanju, a njene kretnje postaju slične plesnim koracima.
Svaka gejša je već odmalena morala naučiti sljedeći niz uloga: pravilan hod, držanje, klečanje i sjedenje te pravilan način pozdravljanja, češljanja i odijevanja.
Kad djevojka koja se uči za posao gejše dođe do dobi od 8 godina započinje njena obuka u plesu i glazbi, s tim da osnovu glazbenog čine udaraljke i njihovo rukovanje.
Posebno težak dio obuke djevojčica je učenje kretanja jer uključuje ogroman broj pokreta ruku koje mora savladati, a također mora naučiti posebno kretanje glave i promjene položaja tijela.
Svaka gejša mora naučiti vrhunski rukovati različitim rekvizitima, kao što su cvijet, suncobran i lepeza. Lepeze su važan dio japanskih tradicionalnih plesova stoga je vrlo važno da gejša savršeno rukuje lepezom. Svi ovi pokreti pomoći će joj da lakše savlada vještinu plesa.
Ako ste ikada na malim ekranima gledali gejšu kako pleše mogli ste primijetiti da su njene kretnje vrlo sofisticirane: ona ne koristi široke pokrete ili zamahe tijelom već sitne pokrete koji njene kretnje čine gracioznim, čime se stvara dojam da gejša „klizi“ prostorom.
Ako djevojčica savlada sva ova umijeća postaje gejšom, a njeni roditelji dobivaju naknadu za njezino izbivanje iz kuće.
Ipak, danas se dobna granica za gejše jako pomaknula pa mnoge gejše svoje školovanje počinju u 15. ili 16. godini života. Djevojka koja želi postati gejša mora prekinuti svoje školovanje i preseliti se u kuću u kojoj započinje obuka, a ona se naziva kuća „mame-san“.
Iako se ovo možda čini pomalo drastičnim, osobito jer se djevojka odvaja od roditelja a nerijetko se seli i u drugi grad, valja naglasiti da je zvanje gejše i danas izuzetno cijenjeno u Japanu te da su roditelji čija kćer odluči postati gejšom vrlo ponosni na njen odabir.
Kako izgleda gejša?
Svaka gejša svoju kosu mora uređivati na poseban način, u punđi koja je pričvršćena s dvije igle i jednim češljićem, što datira još u 17. stoljeće.
Gejša obavezno nosi kimono, i to vrhunske kvalitete, a lice prekriva bijelim make-upom na kojem se ističe izražajna šminka.
Najvažnija boja za gejšu je crvena boja stoga velik dio njene garderobe u sebi nosi upravo tu boju. Crvena boja u Japanu predstavlja ljepotu, sreću i erotsku privlačnost, zbog čega gejša uvijek nosi purpurno crveni ruž nanesen samo na sredinu usana.
Mlade i starije gejše nisu jednako našminkane: mlade nose teži make-up dok su starije umjerenije u šminkanju.
Gejšu krasi i posebna odjeća, koju mijenja ovisno o godišnjem dobu i prigodi. Proljetni kimono je vrlo važan za svaku gejšu jer tada na sebe stavlja posebno raskošan pojas, pod imenom obi, koji je često sam skuplji od cijelog kimona.
Taj proljetni kimono ima crvenu podstavu, a tijekom ljeta se prelazi na svjetlije boje i crvena se podstava uklanja da bi se na jesen ponovno vratila.
Gejša unutar kuće ne nosi nikakvu obuću već je bosa, a izvan kuće nosi drvene ravne sandale. Drvene klompe su zamjena za sandale ako je vani ružno vrijeme.
8 uloga gejše
Gejša je posao koji bi danas usporedili s poslom profesionalne hostese, ali se njena profesija u potpunosti oslanja na japansku tradiciju. Zbog toga ima mnogo uloga, a niti jedna među njima nije manje važna od druge.
Svi ovi načini zabavljanja gostiju nazivaju se O-Chaya i predstavljaju kombinaciju različitih primijenjenih umjetnosti.
Evo koje sve uloge mora imati vrhunska gejša:
1. Plesanje japanskog drevnog plesa – Tachikata
Ovo je obavezna uloga koju jedna gejša mora imati, a koja je osobito cijenjena u njihovom svijetu. Plesanje uključuje i nošenje odgovarajuće odjeće , šminke i svega ostalog što zahtijeva ovaj tradicionalni ples.
2. Razni stilovi pjevanja
Za gejšu je prilično važno da ima smisla za glazbu, te da zna pjevati. Pjesme koje pjeva gejša mogu biti vrlo zahtjevne, a važno je i da poznaje više stilova pjevanja čime dodatno iskazuje svoj talent.
3. Sviranje Shamisena (šamisena)
Shamisen je japansko glazbalo s tri žice, vrlo slično lutnji. Shamisen se svira trzajem, ali i udaranjem, a svaka gejša ima veliki repertoar melodija koje zna svirati na njemu.
Osim Shamisena može svirati i bubanj, flautu ili neki drugi japanski tradicionalni instrument.
4. Izrađivanje cvjetnih aranžmana
Svaka djevojka tijekom svoje obuke mora naučiti i vještinu slaganja cvijeća, poznatu kao ikebana.
5. Poznavanje ceremonije čaja
Ovo je jedna od najvažnijih vještina koje mora naučiti svaka gejša, a koja služi potpunom opuštanju njenog gosta. Gejša priprema čaj na način da se potpuno posvećuje gostima za koje ga priprema, a gosti će se u potpunosti fokusirati na njenu pripremu čaja i dostići posebno zen stanje, tj. mir.
6. Kaligrafija
Svaka gejša mora savladati i umjetnost lijepog pisanja tj. kaligrafiju, koja je u Japanu aktualna još od 7. stoljeća.
7. Poznavanje haiku pjesama
Japanska poezija, ali i cjelokupna književnost također je dio repertoara svake gejše koja zna izrecitirati mnogo haiku pjesama.
8. Suvremene teme
Gejša osim dobrog poznavanja tradicije mora biti i odlična poznavateljica današnjih zbivanja, te mora znati razgovarati i o suvremenim temama, kao što je recimo svjetska politika.
Znate li da postoji i gejša – party?
Kao što smo već gore naveli, i danas se može uživati u društvu gejši, a za to je posebna rezervacija i nemala količina novaca. Dolazak gejši i njihov nastup smatra se vrhuncem nekog događaja i iznimno je skup, a poznat je pod nazivom gejša-party.
Gejše će na tom nastupu pokazati sve svoje vještine, te animirati sve goste i nipošto neće postojati nikakve seksualne aluzije niti nedolični susreti tijekom partyja.
Dapače, diranje gejši je strogo zabranjeno, a osobito se ne smije dirati njezina kosa, koju ona specijalno slaže za svaku prigodu.
To ne znači da je gejšama zabranjeno upustiti se u seksualni čin s osobom koja joj se sviđa, ali to će biti samo njen izbor i ničiji drugi.
Tradicionalno, gejša mora ili ostati nevjenčana ili otići u mirovinu čim stupi u brak jer nijedna gejša ne smije biti udana i raditi kao gejša.
Život gejše danas
Uvijek postoji iznimka od pravila, pa tako postoje i gejše koje imaju svog patrona, poznatog kao „danna“. Obično je bila riječ o oženjenom bogatašu koji je imao mogućnost uzdržavati gejšu i plaćati njene račune, a ponekad se znalo dogoditi da su gejša i njen danna uistinu imali jaku romantičnu vezu.
Uspješna gejša godinama ima lojalne klijente koji dolaze u kuću čaja uživati u njenom talentu. Njen besprijekorni bonton, profinjenost i ljepota te njeno društvo imaju prilično visoku cijenu.
Danas je gejša u Japanu manje od 10 tisuća, jer mlade djevojke sve manje biraju ovu profesiju, ma koliko bila cijenjena, zbog utjecaja zapadnjačke kulture i želje za vlastitom karijerom.
Mnoge gejše su danas fotomodeli, a posebno ih se cijeni jer na životu drže tradicionalnu japansku umjetnost.
Gejše jako cijene svoje lojalne klijente, a nije rijetkost da im dolaze na pogreb ili organiziraju čitavi sprovod. Prije su čak dolazile i na vjenčanja kćeri svojih klijenata, ali danas tomu više nije tako.
Zanimljivo je da gejše tijekom proslave nove godine obilaze kuće svojih najvažnijih klijenata i donose darove njihovim suprugama, s kojima su vrlo često u dobrim odnosima.
10 zanimljivosti o gejšama
1. Bijela šminka kojom gejše danas prekrivaju lice je bijela krema, ali u prošlosti su za to koristile rižino brašno.
2. Jarki crveni ruž kojeg nanose gejše napravljen je od ekstrakta šafrana i purpurnih latica raznog cvijeća.
3. Gejše nose drvene klompe, ali gejša koja je naučnica mora nositi crne lakirane drvene klompe kako bi se razlikovala od pravih gejši.
4. Gejša zabava koja traje dva ili tri sata obično košta nekoliko tisuća eura.
5. Japanske supruge znaju koju gejšu ima njihov suprug i često ih pitaju za savjet. Ponekad gejše uspijevaju njihove supruge nagovoriti na odluke kna koje ih njihove supruge nisu uspijevale nagovoriti.
6. Najviše gejši ima u Kyotu i Tokiju.
7. Gejša svom klijentu nikada neće otkriti koliko ima godina niti otkriti svoje pravo ime.
8. Prve gejše su bili muškarci, poznati kao „taikomochi“, koji su istovremeno bili komičari, glazbenici i pripovjedači, ali su ih ubrzo zamijenile žene.
9. Ugled gejši u svijetu nepovratno je uništen tijekom 2. svjetskog rata kada su mnoge od njih bile prisiljene na prostituciju kako ne bi umrle od gladi što je proširilo loš glas o njima.
10. Gejša u zatvorenom može biti bosa, ali najčešće nosi papuče koje izgledaju kao čarape, tzv. „tabi“.