Egipatska arhitektura kao umjetnost (7 najboljih primjera)

U postojanju od otprilike 3000. godine prije Krista, egipatska arhitektura u biti je bila jedan od najrazličitijih i najutjecajnijih arhitektonskih stilova na svijetu. Drevna arhitektura, izgrađena u regijama Egipta i Nubije, bila je pod dubokim utjecajem božanskog odnosa koji su ljudi dijelili s kraljevima i njihovim bogovima.

Ta se identifikacija uvelike odražava u obliku grobnica, hramova i piramida prisutnih diljem Egipta, s izbočenim stupovima i metodama gradnje nadvratnika. Ova prilagodba kulture i vjerovanja ljudi u arhitekturi je imala raširen utjecaj egipatske arhitekture na modernu arhitekturu tijekom razdoblja orijentalizacije i egiptomanije.

Povijest egipatske arhitekture

Egipatska arhitektura ima dugu povijest eksperimentiranja s uzorcima i stilovima kroz povijesna razdoblja. Učinak takvih eklektičnih oblika i stilova u egipatskoj arhitekturi snažno je utjecao na njen razvoj tijekom vremena.

Godine 3001. prije Krista, koja se smatra preddinastičkim i ranodinastičkim arhitektonskim režimom, egipatska arhitektura svjedoči o svom podrijetlu u obliku hijeroglifa, mastaba i obeliska koji u biti projiciraju odnos ljudi s božanskim. Ovaj oblik arhitekture prvenstveno naglašava načela drevne egipatske kulture koja obuhvaća značajke poput simetrije, ravnoteže i veličine. Ideja o uključivanju piramida u egipatsku arhitekturu, koja je danas dio povijesti i kulture, nastala je u Starom egipatskom kraljevstvu.

Povijest antičke arhitekture je vrlo opsežna jer datira prije 3100. godine prije Krista, zato su povjesničari razvoj i transformaciju podijelili u vremenska razdoblja i faze: Sve je počelo u preddinastičkom i ranodinastičkom razdoblju gdje je pojam arhitekture prvi put istražen. Obelisci su veliki kameni spomenici s četverostranim i zašiljenim vrhom koji odražavaju odnos između bogova i ljudi koji su odgajani u parovima.

Izgradnja obeliska zahtijevala je određene vještine kao što su vađenje kamena, rezbarenje, transport i zapošljavanje ogromne radne snage. Svladavanje ovih vještina učinilo je Egipat spremnim promijeniti lice arhitekture stvaranjem piramida. Godine 3100. pr. Kr., mnogi su važni elementi prvi put ugledali svjetlo poput ujedinjenja Egipta, uobičajene upotrebe hijeroglifa i stvaranja Mastabe, jednokatne kutije od opeke s grobnicama koje su korištene u izgradnji Djoserova stepenasta piramida 2630. godine prije Krista koju je projektirao jedan od najvećih arhitekata u staroegipatskoj povijesti Imhotep.

Odražavao je nevjerojatne elemente simetrije, ravnoteže i veličine koji predstavljaju temeljne vrijednosti drevne egipatske kulture. Stepenaste piramide pokazuju koliko su Egipćani bili napredni u svom razumijevanju arhitektonskog dizajna i izgradnje, što djeluje kao važna poveznica između prošlosti i budućnosti konstrukcija piramida.

Staro kraljevstvo Egipta (2686.-2181. pr. Kr.) smatrano je zlatnim dobom arhitekture zbog broja piramida izgrađenih u tom razdoblju. Sve je počelo zahvaljujući Imhotepovim inovacijama, val izgradnje piramida zahvatio je zemlju.

Kralj Sneferu (2613.-2589.) iz 4. dinastije izgradio je prvu piramidu u Meidumu, čime je započeo zlatno doba starog kraljevstva. njegov sin i nasljednik faraon Khufu (2589.-2566. pr. Kr.) nastavio je njegovo naslijeđe i usmjerio svoju administraciju u izgradnji velike piramide u Gizi, posljednjih netaknutih sedam čuda starog svijeta, izgradili su je plaćeni radnici da bude posljednje počivalište faraoni.

Arhitekti starog kraljevstva stvorili su piramide s glatkim stranicama od vapnenca koje su poravnate sa suncem kako bi faraonovoj duši olakšali uzlazak na nebo kako bi se pridružili svom pravom mjestu s bogovima. Umjetnost arhitekture dosegla je vrhunac u Gizi, Dashureu i Saqqari izgradnjom piramide čija je unutrašnjost bila ukrašena skulpturama, kipovima i slikama koje su prikazivale ljepotu drevne egipatske umjetnosti.

U Srednjem kraljevstvu Egipta (2055.-1650. pr. Kr.), došlo je do kulturnog pomaka zbog kontrole monarha i svećenika što je dovelo do pada umjetničkih djela i arhitekture piramida u veličini i kvaliteti i porasta očaravajućih kapelica, grobnica uklesanih u stijenama, ukrasnih stupova i oslikanih zidova. Ova era može pokazati sjaj i ljepotu drevne egipatske arhitekture bolje od bilo koga, a stil je odražavao svemir i porijeklo stvaranja Atuma.

U Novom egipatskom kraljevstvu (1550.-1070. pr. Kr.) najdominantnija je gradnja hramova, grobnica uklesanih u stijene i zidnih reljefa. U novom kraljevstvu izgrađena su najslavnija arhitektonska dostignuća poput hrama Hatšepsut, hrama u Luksoru, hrama Karnak, Abu Simbela i Doline kraljeva. Najslavnija arhitektonska dostignuća ovog doba uključivala su velike kamene hramove posvećene brojnim bogovima starog Egipta. Dizajn uključuje kolosalna vrata, dvorište s kolonadama, dvoranu sa stupovima i svetište. Novo arhitektonsko rješenje stupova, stupova i kapitela temeljilo se na biljnim motivima, kao i zidna dekoracija.

Ptolomejsko doba (332. -30. pr. Kr.) – Grčka dinastija preuzela je ulogu faraona nakon što je grad Aleksandrija izgrađen i arhitektonski dizajniran da odražava veličanstvenu ljepotu grčkog carstva 331. pr. Tijekom tog razdoblja grčki utjecaj počeo se očitovati u drevnim egipatskim dizajnom kao što je prikazano u hramu Philae i hramu Edfu nakon što su također prihvatili drevna egipatska vjerovanja. Ovaj proces nastavili su Rimljani dodajući vlastite arhitektonske tehnike i materijale. Ovi spomenici nastavili su inspirirati putnike iz cijelog svijeta, prkoseći protoku vremena i klasičnom poimanju arhitekture.

Izgradnja prve piramide u Meidumu i piramide u Gizi tijekom tog razdoblja dovela je do početka dinamične ere u egipatskoj arhitekturi. Uključujući ogromnu inspiraciju iz rane dinastičke arhitekture, ovaj stil dizajna dojmljivo je idealizirao elemente poput skulptura, kipova, slika itd.

U kasnijim godinama, monarhijska kontrola dovela je do kulturnog pomaka koji je iznjedrio poseban oblik arhitektonskog stila. Tijekom tog razdoblja u Srednjem egipatskom kraljevstvu stil dizajna uključivao je prekrasne kapelice, grobnice uklesane u stijenama, oslikane zidove itd. Ovo je poznato kao zlatno doba egipatske arhitekture i imalo je dubok utjecaj na kulturu i baštinu Egipta povijesti.

Tijekom 1550.-1070. pr. Kr., izgradnja Abu Simbela, hrama u Luksoru, hrama u Karnaku itd. promijenila je tijek povijesti egipatske arhitekture. Tijekom tog razdoblja, Novo kraljevstvo Egipta svjedočilo je dominaciji hramova i grobnica uklesanih u stijene, uključujući stupove i komore. Egipatska arhitektura bila je pod velikim utjecajem grčke kulture i folklora, što je rezultat grčkih faraona tijekom Ptolomejske ere. Taj je utjecaj karakteriziralo poštovanje bogova poput Ozirisa, Izide, Horusa itd. Ovaj proces uključivanja različitih uzoraka i rasporeda u egipatsku arhitekturu rezultirao je njenom širokom popularnošću diljem svijeta.

Karakteristike egipatske arhitekture

Egipatska arhitektura uvelike je odraz njegovih društvenih i političkih iskustava. S promjenama političkih kraljevstava i ideologija, egipatska je arhitektura uspjela obuhvatiti različite oblike i karakteristike. Uz ogromnu kreativnu slobodu i reprezentaciju predviđenu u egipatskoj arhitekturi, korišteni materijali su široko uključivali vapnenac, pješčenjak, granit, itd.

Tijekom ranog dinastičkog razdoblja, na suncu pečene glinene opeke bile su glavni oblik materijala koji se koristio u izgradnji spomenika. Ovo je, zapravo, kasnije evoluiralo do te mjere da je kamen postao građevinski materijal za elemente poput dovratnika, nadvoja, prozora, itd. Osim tipične upotrebe materijala za pružanje značajno rijetkog oblika dizajna, egipatsku arhitekturu karakteriziraju različiti zanimljivi elementi, prije svega iz amalgamacije raznih religijskih, društvenih i političkih ideologija.

Staroegipatska arhitektura bila je vrlo monumentalna i kreativna, od kamena su uglavnom koristili vapnenac, granit i pješčenjak za izradu svojih konstrukcija zbog nedostatka drva koje je bilo uravnoteženo obiljem na suncu pečene blatne opeke koja je bila glavna supstanca gradnje u ranog dinastičkog razdoblja.

Ove blatne opeke i kamenje korišteni su za izgradnju svega, poput kraljevskih palača, utvrđenih zgrada, pomoćnih zgrada, zidova hramova i bezbrojnih drugih sve do uspona gradnje kamenom u 2. dinastiji (2890.-2670. pr. Kr.). Ove rane zgrade bile su ovalne prije stvaranja opeke, a nakon što su postale pravokutne s nadsvođenim krovom s vrtom i dvorištem.

Većina građevina poput hramova i piramida izgrađena je u blizini rijeke Nil jer se građevinski materijal prevozio rijekom i sadržavale su ravni krov poduprt vanjskim zidovima i stupovima ukrašenim magičnim hijeroglifima u svrhu zaštite ili bilježenja povijesnih događaja.

Kako je civilizacija napredovala, zajednica se okupljala radi zaštite i iznjedrila gradove poput Memphisa i Tebe koji su umjetnost arhitekture podigli na nove visine, a također i izgled prozora i vrata. Tradicionalne kuće starih Egipćana stvorene su korištenjem opeke od blata i drveta s povremenim kamenim naslonima za pragove ili baze stupova, a palače plemića izgrađene su s dva ulaza, dvije dvorane za primanje, dvije prijestolne sobe kako bi se održala simetrija i ravnoteža dok u dizajnu predstavlja i gornji i donji dio.

Mastabe: Karakteristika egipatske arhitekture, mastabe su u biti grobnice smještene prvenstveno na obali rijeke Nil. Na koncept gradnje mastaba uvelike je utjecala gradnja piramida u antičkoj egipatskoj arhitekturi. Ove zgrade od opeke i kamena izgrađene su kao grobna mjesta za kralja i njegovu obitelj, s vanjskim izgledom pravokutnih obrisa i kosih zidova, međuratnim kipovima mrtvih, trezorima i komorama.

Hijeroglifi: Odnosno na formalne egipatske natpise logografskih, slogovnih i abecednih elemenata na papirusu i drvu za vjersku literaturu, hijeroglifi su jedno od značajnih obilježja egipatske arhitekture. Svi su hijeroglifi izrazito figurativni, predstavljaju stvarne ili apstraktne elemente, ponekad stilizirani i pojednostavljeni, a mogu se tumačiti kao fonogram, ideogram ili logogram.

Isklesane kamene slike: Koristeći domaće kamenje poput mekog vapnenca, pješčenjaka, kalcita i škriljevca, arhitekti su stvorili skulpture svojih bogova, kraljeva i kraljica.

Slike i skulpture prikazivale su pobjede i priče iz bitaka, osvajanja stranih zemalja i živote faraona i njegove obitelji. Osim toga, pozadinski izrezi, poznati kao “reljefi”, bili su značajan element egipatske arhitekture od pamtivijeka. ‘Potopljeni’ ili ‘obris’ reljefa prikazivao je kulturu Egipta i bio je dio cjelokupne egipatske gradnje.

Egipatska arhitektura značajno je svjedočila uključivanju različitih simbola u slikarstvo koje je prikupljeno iz religijskih i političkih ideja i filozofija. Osim toga, Was Sceptre, Scarab, Tjet. Crook & Flail, Shen, Udjat Eye i Djed imali su ogroman utjecaj na druge oblike arhitekture.

Ankh, koji simbolizira vječni život, muško i žensko načelo, nebo i zemlju, križ je s petljom na vrhu, pod utjecajem kršćanske ideologije. Postoje mnoge demonstracije raznih bogova koji drže ankh.

Djed, uključujući i utjecaj konstrukcije stupova, ima široku bazu s četiri paralelne linije. Ovo je u biti prikazivalo stabilnost i služenje Bogu. Za djed se smatralo da predstavlja kralježnicu boga i pojavljivao se na dnu sarkofaga kako bi pomogao novopridošloj duši da ustane i ode u zagrobni život.

Poznate građevine egipatske arhitekture

Piramida u Gizi: Egipatsku arhitekturu naveliko karakterizira izgradnja velikog broja piramida zbog njihove projekcije života nakon smrti. Izgrađena tijekom 26. stoljeća prije Krista, piramida u Gizi bila je najviša građevina koju je napravio čovjek oko 3900 godina. Najniža je usječena u temeljnu stijenu na kojoj je izgrađena piramida.

Druge dvije, Kraljičina odaja i Kraljeva odaja, u kojima se nalazi granitni sarkofag, nalaze se više u strukturi piramide. Obloženi bijelim vapnencem, s ‘potpornim kamenjem’ koje podupire vanjštinu, vodoravni vanjski slojevi imaju nagib prema van što dovodi do četiri jednolike komore. Kaže se da svaka strana piramide ima utor, posebno niz sredinu, što je poznato kao rezultat povećane debljine kućišta u tim područjima. S dužim hodnicima, zračnim oknima i komorama, unutrašnjost piramide mora se spuštati i uspinjati prolazima koji vode do temeljne stijene ispod zida, odnosno do velike galerije.

Hram Abu Simbel: Izgrađeni u spomen na faraone, hramovi su bili bitan oblik egipatske arhitekture koji se koristio za izvođenje raznih rituala, središnjih funkcija egipatske religije i rekonstrukcije njihovih mitoloških interakcija kroz festivale. Izgrađen tijekom vladavine 19. dinastije faraona Ramzesa II., hram Abu Simbel povijesni je hram blizanac uklesan u stijenu. Služeći kao trajni spomenik u sjećanje na Ramzesa II., ulaz posjeduje četiri statue koje predstavljaju okrunjenog faraona koji sjedi na prijestolju.

Kao zajednička značajka egipatske arhitekture, unutrašnjost hrama ima tri trokutasta rasporeda. Kipovi uz lijevi zid nose bijelu krunu Gornjeg Egipta, a oni na suprotnoj strani nose dvostruku krunu Gornjeg i Donjeg Egipta. Pronaos, također poznat kao hipostilna dvorana, pod utjecajem raznih religijskih ideologija, podupire osam stupova koji predstavljaju boga plodnosti, poljoprivrede, zagrobnog života, mrtvih, uskrsnuća, života i vegetacije kako bi ukazali na vječnost faraona.

Hram Edfu: Jedno od najbolje očuvanih svetišta u povijesti Egipta, hram Edfu izgrađen je za vrijeme Ptolomejskog kraljevstva. Hram je nadaleko poznat po svojim natpisima na zidovima koji ističu mitološke i religijske ideologije i jezik tijekom helenističkog razdoblja. Hram je svjedočio nekoliko vjerskih svečanosti Horusa i Hator iz Dendere.

Izgrađen u arhitektonskom stilu novog kraljevstva, hram se sastoji od dvorane sa stupovima, dvije poprečne dvorane i svetišta od kore okruženog kapelicama i ima jedan od golemih stupova koji doseže visinu do 37 m. Jasan dizajn i model hrama imali su značajan utjecaj na različite arhitektonske oblike, uključujući britansku arhitekturu i savršenu reprezentaciju Temple Works u Holbecku, Leeds.

Utjecaji na egipatsku arhitekturu

Arhitektura u svakom dizajnu i identifikaciji općenito je pod utjecajem prevladavajućih političkih sustava i kulturnih oblika. Isto tako, egipatska kultura i naslijeđe, uključujući arhitekturu, bili su pod velikim utjecajem različitih kulturnih stilova. Znatan broj stranih vladara uspio je uključiti europski, britanski ili druge oblike arhitektonskog stila u egipatsku kulturu, što je dovelo do snažnog uzročno-posljedičnog odnosa između društvenih i političkih uvjeta s arhitekturom Egipta.

Pod jakim utjecajem stubastog tipa arhitekture, egipatska se arhitektura vrtjela oko vjerskih hramova, grobnica, obeliska itd. Vjerski osjećaji također su bili dio arhitekture u smislu kapitela lotosa, papirusa i palmi.

Zanimljive činjenice o staroegipatskoj arhitekturi

Drevna egipatska kultura i sustav vrijednosti bili su vrlo važni u prikazivanju simetrije struktura, dizajna interijera i natpisa.

A sa svojim nevjerojatnim arhitektonskim nacrtima, građevinskim materijalima i gigantskom radnom farsom bili su u stanju stvoriti besmrtne strukture poput piramida u Gizi i Sfinge koje su postale najprepoznatljiviji simbol o starom Egiptu i u svrhu odavanja počasti bogovima poput Ozirisa, Izide, Horusa, Raa i bezbrojni drugi tako da su razni veliki hramovi izgrađeni u velikim gradovima Luksoru i Asuanu koji očituju prekrasan duh drevne egipatske umjetnosti.

Drevni egipatski monoteizam, a posebno mit o stvaranju koji kaže da je Atum stvorio svemir iz svog primordijalnog humka na početku vremena, igrao je ključnu ulogu u odabiru oblika, dizajna i uloge ovih struktura. Drevni egipatski jezik nema riječi za “arhitekta” pa je svaki majstor-graditelj bio poznat kao “voditelj cjelokupnih kraljevih radova”. To pokazuje da su imali poseban položaj od povjerenja kod kralja i često djelovali kao njegov vezir.

Ostale staroegipatske arhitekture

Tri najpopularnije građevine starog Egipta su, kao što smo već rekli, Velika piramida u Gizi, poznata kao Khufuova piramida i “Keopsova piramida”, Velika sfinga u Gizi (Zastrašujuća ili Jedini zaštitnik Egipta i Djoserova stepenasta piramida u Saqqari . U čarobnim gradovima Luksoru i Asuanu postoje mnoge sjajne građevine koje doista odražavaju ljepotu i sjaj:

• Hram u Luksoru veliki je vjerski kompleks utemeljen 1400. godine prije Krista za festival Opet.
• Prekrasni hram Hatšepsut posmrtni je hram koji je dizajnirao kraljičin arhitekt Senenmut u 15. stoljeću prije Krista kako bi odražavao oblik klasične arhitekture.
• Dolina kraljeva sadrži više od 60 poznatih grobnica kraljeva i kraljica iz različitih dinastija i vrlo je poznata po svom nevjerojatnom hipnotičkom ukrasu i prekrasnom dizajnu.
• Hram u Karnaku ogromna je građevina izgrađena za svetu trijadu Amuna, Muta i Khonsua između 2055. pr. Kr. i 100. godine. Ima nekoliko dijelova koji su dekonstruirani i rekonstruiran tijekom godina.